Petrinjsko podne. Utorak zavijen snijegom s nula stupnjeva u zraku i smrtovnicom na staklu Starog hotela u središtu Petrinje. Loša, tužna vijest kao i na svakom tom komadu papira, obavještava građane da je umro Jurica Kucek, hrvatski branitelj u 55 godini života i da je posljednji ispraćaj 23. siječnja u 14 sati na groblju sv. Benedikt u Petrinji.

Stjepan Culović – Cula vadi iz džepa mali albumčić sa fotografijama u boji. Na dvadesetak fotografija snimljenih ratnih devedesetih su Petrinjci na raznim ratnim položajima u i oko grada. Na jednoj od njih je je i Jurica. Cula pokazuje prstom i kaže, evo ga, to je on. Još jedan Petrinjac, jedno lice koje su poznavali mnogi ljudi je zauvijek nestalo.

Cula je bio u pravu. O nečijim djelima i smislu života na ovom svijetu, ako ga ima, može suditi samo onaj gore na nebu. I nitko drugi. Svatko je odabrao svoj način života. Juricu sam znao viđati često kako ulazi u kafić u koji sam i ja zalazio, znao je pozdraviti, ponekad započeti kratak razgovor, a znao je i užicati koju cigaretu ili kunu. U posljednje vrijeme je bio izrazito mršav ali meni je uvijek izgledao  kao pravi rocker . Jedno od onih lica koje Petrinjci prepoznaju. Nažalost, Jurica je zauvijek otišao, a s njim i komad Petrinje.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here