Uz rukometnu utakmicu u petrinjskom kafiću počeo je padati snijeg

Plavokosa konobarica nam je donijela produženu kavu u kafiću na petrinjskom brdu Pigik. Sa stola pored samog staklenog zida koji nas dijeli od zimske hladnoće i mraka “puca” lijep pogled na grad u daljini. Duboka je zimska noć, svijetle u daljini stambene zgrade Sajmišta i lanci svjetala ulične rasvjete. Ispod nas je veliko parkiralište koje počinje zasipati gusti snijeg koji je u kratkom vremenu progutao i travu, beton, baš kao i sve parkirane automobile. Lijepo ga je gledati iz ove topline prepune života.

Na velikim televizijskim ekranima sviraju hrvatska i njemačka himna. Glazba sa zvučnika je utišana, spiker najavljuje odlučujuću rukometnu utakmicu koja Hrvatsku može odvesti korak do polufinala Svjetskog rukometnog prvenstva u Njemačkoj. To su inače rijetki trenuci kada htio ili ne vidim televiziju. Kod kuće je nisam upalio preko dvije godine, ali  ovdje su mnoge oči uprte u te kockaste ekrane. Tekma traje, situacija je potpuno izjednačena, neke cure glasno viču i pljeskaju na svaki hrvatski pogodak. Poluvrijeme donosi neriješen rezultat, a mi napuštamo toplinu kafića i kroz gusti snijeg vozimo se prilično praznim i bijelim petrinjskim ulicama.

Zimsku noć sa snježnom vijavicom bi u mom slučaju bilo preglupo provesti u toploj sobi. Htio sam osjetiti taj hladan dodir po licu. Na ulici nema nikoga, osim pasa lutalica koji zborno laju na mene, topli burek sa sirom je potpuna premija u mojim rukama, a nasip Petrinjčice je noću čaroban pod snijegom. Korak po korak sa slušalicama na uhu, predobro mi je legao album grupe Editors – Back Room iz 2005. Zimska služba je u pogonu. Prolaze ralice. Vrijeme je za spavanje.

Jutro donosi potpuno bijeli svijet. Sve je bijelo – i grad i selo. Ali ono “naselje” na sjeveru koje se zove Zagreb nije. Na Viber mi stiže poruka i fotka od jedne žene koja u njemu radi. Kaže da snijega u središtu grada nema ni u tragovima.

Vlaška ulica u Zagrebu jutros.

Sajmeni dan u Petrinji – utorak je prometno prohodan. Pretoplo je da bi se ovaj mokri snijeg mogao jače uhvatiti na cesti, a i ne pada nekim jačim intezitetom. Jednostavno nas je podsjetio da je oko nas godišnje doba zvano zima i da je to njegovo vrijeme. Njegova kuća. A hrvatski rukometaši su u drugom poluvremenu u televizoru na Pigiku izgubili i neće vidjeti polufinale.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here