U subotu 26. siječnja 2019. u 17 sati u svojoj 60 godini života umro je Alojz Belko. Netko ga je zvao Lojza, netko Lojzek, netko Loha.

Grad ne čine kuće, ulice ili parkovi –  grad čine ljudi.U svakom gradu postoje neka lica koje često viđate na ulicama ili čujete svakakve priče o njima. I dobre i loše. O ljudima koji su živjeli boemskim načinom života i koje neki nazivaju legendama grada. Prošlog vikenda je umro Jura Kucek, a ovog vikenda za njim je krenuo i Lojza.

Lojza je bio lice koje vjerojatno zna svaki Petrinjac. Strojobravar i varioc, rukometaš, hrvatski branitelj, vrsni plesač koji je ostao zapažen na mnogim plesnim podijima sa mogućnošću  izvođenja “špage” a volio je i pjevati. U novinskim člancma postoje i zapisi o tom dijelu njegovog života jer se često prijavljivao na natjecanja Prvi glas Petrinje. Tadašnje vijesti su zapisale da je 2005. godine Alojz Belko nastupio na Prvom glasu Petrinje održanom na Gradskom kupalištu na Kupi i da je osvojio drugo mjesto s pjesmom Lipe cvatu – Bijelog dugmeta i da je nagrađen košarom Gavrilovićevih suhomesnatih proizvoda. Također ga je publika te večeri izabrala kao najboljeg izvođača uz nagradu kupanja i ručka u Top Termama Topusko.

Njegova obitelj i bliski ljudi koji su ga najbolje poznavali kažu da je Lojza doživio toliko anegdota u životu da bi se od tog materijala mogao napisati roman, a zapamćena je i njegova uzrečica koju je volio reći – Nije Loha levat….

Lipe cvatu i dalje svakog ljeta u petrinjskom parku. Sve je isto ko i lani, samo Lojze više nema.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here