Reportaža: Mjesto na kojem poštar uzalud traži ljude

Došao je iznenada. Zvuk njegovog skutera prekinuo je grobnu tišinu ovog mjesta zaogrnutog zimskim sivim pokrivačem. Stajao sam nasred ulice, a on mi je sav sretan prišao i pitao me da li živim ovdje. Kad je čuo moj negativan odgovor malo se razočarao, odvezao se do zadnjih kuća, brzo se vratio i provezao pored mene putem kojim je i došao. Ovaj poštar nije imao sreće. Nikog živog nije našao na ovom mjestu, na ulici, preciznije rečeno,slijepom dijelu ulice Vinogradi koja se proteže vinorodnim brežuljcima iznad Petrinje. Nalazim se na mokroj i potpuno praznoj cesti koja završava u šumskom putu kojim možete doći do groblja sv. Roka.

Prazne kuće u kojima nitko ne živi i koje su na prodaju.

Oko mene su polusrušene kuće u kojima nitko ne živi, (u jednoj od njih je vidljivo da je netko obitavao nedavno), poderana hrvatska zastava vijori, na vratima piše: Prodaje se uz telefonski broj.Pored nje je velika katnica bez vrata i prozora potpuno zašarana grafitima, a pored nje u zapuštenom i obraslom dvorištu je gomila smeća koje ovdje ostavlja očito mlađa ekipa koja u toplijim danima ovdje nalazi oazu mira za njihovu spiku – čikova, praznih kutija od cigareta boca od pića i rabljenih kondoma ima – znači mladi briju i to dobro. Vidljive su i grafitne poruke gdje žele da i oni počnu kao i Ameri, Kanađani ili Nizozemci uživati u travi. Naravno, legalno.

Mjesto prepuno smeća, rabljenih kondoma, boca, kutija od cigareta. Ovdje se ponekad dobro zabavlja.

Ovaj mali dio te velike ulice je poznat Petrinjcima i po velikom zlu koje se na ovom mjestu dogodilo u rujnu 1991. gdje je 17 hrvatskih branitelja pogubljeno 16.9. u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Njima u spomen ovdje je podignut spomenik na mjestu masovne grobnice, a donedavno je ovo mjesto bilo centralno mjesto manifestacije Dani sjećanja koja se svake godine obilježava kroz cijeli rujan. Svakog rujna ovdje dođu svi sudionici te manifestacije, zapale svijeće i pomole se.

Spomen obilježje masovne grobnice koju svakog rujna obiđe puno ljudi kroz manifestaciju Dani sjećanja

S ovog brda puca prekrasan pogled na Petrinju kroz gole zimske krošnje, i na Cepeliš i Hrastovačku goru u daljini. Ispod same ulice su ostaci nekad čuvene Vile Gavrilović,  zdanja kojeg pamte mnogi Petrinjci po sjajnoj kuhinji i druženjima, ljubavima, mladosti koja se još uvijek krije u tim pustim ruševinama koje nkako da se same sruše. Jednostavno prkose ljudima koji ih ne žele popraviti ili urediti. Baš nitko ne spominje tu Vilu baš nikog nije briga za nju. Jedino dođu među te ruševine “stariji” ljubavnici i u automobilu gdje usred bijelog dana imaju savršenu zaštitu od neželjenih pogleda. Netko nekom nabija rogove. Uvijek je bilo i biće.

Napušteni vinograd i ostaci nekad čuvenog petrinjskog izleišta Vila Gavrilović.

“Što zli ruše, dobri grade” – tako piše na pločici zabijenoj na zid kapelice sv. Ilije, zdanja koje je prije točno deset godina darom obitelji Gavrilović obnovljeno, a koje je zaključano u debele rešetke iza kojih je debela prašina i paučina. Ovdje je vrijeme potpuno stalo, a malim prostorom dominira slika koja prikazuje samog sv. Iliju kako upravlja munjama na nebu iznad Petrinje. Zanimljivo mjesto za malo zastati i razmisliti o životu. Jer velika je vjerojatnost da ovdje nećete samo tako lako naći živog čovjeka. Samo nekog prolaznika, ljubitelja prirode, šetača ili poštara koji uzalud traži ljude.

Sveti Iija na slici koju šibaju i vjetrovi i kiše i snjegovi u njegovoj kapelici.

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here