Ostavite prozor otvoren (kad odem)

Siščanin Hrvoje Klasić je nedavno objavio tekst o Sisku pod nazivom – OD INDUSTRIJSKOG GIGANTA DO GRADA DUHOVA: Ljudi su nestali, a tvornica u kojoj je radilo 14.000 ljudi doživjela je tragičnu sudbinu. Iznio je svoje viđenje i zapažanje o promjenama u Sisku na svim razinama života industrije kulture, rekreacije u razdoblju od proteklih 30 godina (1989. – 2019.) i došao do zaključka da je Sisak izgubio četvrtinu stanovništva i više od polovice zaposlenih i da je grad 1989. živio punim plućima, a da je 2019. na aparatima za preživljavanje.

Zanimljiv osvrt je pokrenuo i raspravu na društvenim mrežama, a mene je ta priča nekako podsjetila na prizor koji sam ugledao i koji već duže vrijeme može svatko vidjeti. Naime, u prolazu između Prve i Druge ulice, u sklopu starih kuća nanizanih jedna na drugu, tamo gdje su nekad znali biti i poslovni prostori, stoji jedan otvoren prozor. Širom. I danju i noću. Mjesecima. Iz unutrašnjosti kuće širi se miris prošlosti, vlage, davnih vremena. On nudi pogled prolaznicima na dnevni prostor nekog tko je otišao. Tko tu više ne živi. Stari namještaj iz davnih vremena, prastari televizor, peć na drva, sudoper, razbacani tanjuri i suđe po podu, džezva davno popijene kave, otvorena vrata…. Netko očito ne živi više ovdje, netko je otišao. Samo je prozor ostao otvoren.

Hej, budi jaka ti, najlakše je plakati

To nam samo Gospod svira jesenju sonatu

Snio sam vrata u tom suvom zlatu

Strah me da prodjem, al’ proći ću

 

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here