Da je duži moj dan

Sunce u objektivu iza 17 sati u Petrinji. Foto:Miroslav Šantek Cobra

Sunce na početku veljače i proljetna temperatura nisu ništa novo. Sve je to privid tog prevrtljivog mjeseca ženskog imena koji može već sutra nestati. Zima je u tijeku ali se već vide znakovi nadolazećeg proljeća. Dan je izrazito duži. To svi primjećuju, a razmišljanje o toj temi  počelo je jutros za kavom u izlogu kafića. Moja prijateljica reče da će doći do ledenog doba, a prijatelj da više zime nisu kao nekad. Klima se mijenja, a kako čovjek radi od 18 sati navečer, on je jedan od onih koji doista zapažaju svakodnevno produživanje danjeg svjetla.

Arhova ili Srnakova ulica u Petrinji poslije 17sati. Sunce zalazi iza zapadnih petrinjskih brda i šume Drum.

Jedna Petrinjka koja nije imala šanse u Petrinji naći posao, pa se kao i stotine drugih uputila prema metropoli sretna je što se napokon pojavilo sunce koje ju prati na putu kući, na tu zaboravljenu Baniju. Da nema tog Zagreba u blizini, vjerojatno bi i svi ti ljudi davno pobjegli glavom bez obzira iz Petrinje.

Zagreb okupan suncem poslije 16 sati.

A o dužem danu i svemu onom što bi mogao napraviti pjevao je Mišo Kovač u prije trideset i četiri godine starom filmu Šest dana juna iz 1985. kojeg je režirao Dinko Tucaković. Radnja filma se događa u malom bosanskom mjestu krajem šezdesetih godina. Metalostrugar (igra ga Nebojša Krstić) je dobio poziv za vojsku. Odlazi za šest dana. Sa prijateljima provodi te dane kao i obično: posao, plaža, nogomet, uvečer kavana. Tog ljeta u njegovo mjesto dolaze njegovi vršnjaci, studenti u velegradu. Dva se društva svakodnevno sreću, ali ne komuniciraju. U studentskoj grupi je i lijepa devojka, koju metalostrugar zagledava, nemajući hrabrosti prići joj. I kad se najzad odluči, čini to nespretno. Umjesto u vojsku, tog jutra on će pobeći u neizvjesnost. U filmu glume Nebojša Krstić , Cintija Ašperger, Alma Prica, Danilo Lazović, Gorica Popović, Irfan Mensur i Olivera Marković.

Muziku za taj film je napravio pokojni Vlada Divljan (1958. – 2015.), legendarni gitarist i član beogradske novovalne grupe Idoli.

Na toj zadnjoj ploči prije službenog raspada Idola, uz folkera Jahiju Gračanića (Ja je zovem meni da se vrati), zapjevala je i velika zvijezda tadašnje Jugoslavije Mišo Kovač.

Da je duži moj dan

Da je duži moj dan, moj dan

O, toliko tog da se učini još
da se proživi još
znam, toliko tog
da je duži moj dan, moj dan

Znam, toliko tog nisam pružio još
nisam shvatio sam
a znao bih to
da je duži moj dan, moj dan

Jer od kad tebe znam
moj dan smo samo mi
svaki tren mi ispuniš ti, odnosiš ti
da li itko sad čuje taj glas
što moli za nas

O toliko tog nisam dao ti još
nisam rekao, znam
dao bih sve

Da je duži moj dan……………

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here