Kava s pogledom

Gume i prikolice škripe od tereta nakratko zaustavljenog ispred pješačkog prijelaza gdje se dotiču Nazorova ulica i Trg Stjepana Radića s kojeg otpadaju komadići kore i friškog snijega s brda Zrinske gore dok ispijam vruću kavu u izlogu kafića. Taj teret ovog jutra prevožen u dva velika kamiona s prikolicama, već desetljećima svakog dana prolazi kroz središte Petrinje. Trupci naših šuma nestaju pred našim očima. Vjerojatno ne postoji niti jedan grad u Hrvata kao što je Petrinja da ima ovakav prizor da kroz kroz sami centar, kroz gužvu osobnih automobila, pješaka i biciklista, sitne djece koja žure u školu ili svojim kućama prometuju ogromni kamioni natovareni trupcima. Veliki balvani desetljećima stari nestaju. A kako su odavno sela Zrinske gore prazna, kako rijetko tko uopće ide u taj zeleni kraj, nitko ni ne zna kakva je situacija u dubinama nekad gustih šuma Šamarice – zanimljivo je ime Šamarica koje je nastalo od prizora da je tamo šuma toliko gusta da se ne vidi nebo kad u nju uđete. Trupci prolaze i odlaze. Ja i ovi ljudi u kafiću oko mene nemamo baš nikakve koristi od toga. Ni ova djeca na ulici, ni sirotinja koja fekta koju kunu. Imamo samo kavu s pogledom.

A kažu stari zapisi da su nekad Petrinjci izgradili cijelu vodovodnu mrežu (koja se sada mijenja u sklopu Aglomeracije) prije stotinjak godina i to od novca dobivenog prodajom drveta iz Kotar šume. I to nije radio bilo tko i u fušu. Ekipa bečkih inžinjera je odradila taj posao. Kad malo bolje čovjek razmisli da u Kotar šumi nije bilo mina, ne bi ni nje bilo u velikoj mjeri.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here