Beskrajna priča

The Neverending Story je priča oblikovana u film iz 1984. u kojem jedan dječak ukrade u školskoj knjižnici tajanstvenu knjigu, zaključa se na tavan i zaroni u svijet mašte. Za vrijeme kada je nastao film ima jedinstvene specijalne efekte, brojne odlično napravljene izmišljene bajkovite likove i dojmljive scene. Zbog vizualne atraktivnosti i izuzetne maštovitosti predstavljao je velik korak naprijed u žanru filma za djecu koja su gledajuči film stvarala želju za čitanjem. Sva djeca, ali i veći broj odraslih, uživali su u ovoj priči. Prema nekim anketama, ovaj je film među najljepšim dječjim fantastičnim filmovima svih vremena, a poznata je i naslovna pjesma iz tog filma koja je poharala svjetske top ljestvice, a koju je otpjevao Limahl. Sreća živa da taj film nije bio kao knjiga u obaveznoj lektiri hrvatskih škola jer bi ga aktualna ministrica i ekipa, baš kao i Malog princa ili nesretnog Ježurku Ježića ili Pipi Dugu Čarapu, maknula u roku odmah.

A Beskrajna priča mi je pala na pamet danas kad sam s tisućama drugih sretnika nasilno zaustavljen malim semaforima, a gdje bi drugdje već tamo gde ta beskrajna priča traje godinama –  na cesti Petrinja – Sisak. I obrnuto. Više se nitko ni ne pita što se radi, tko to radi, zašto i kad će biti gotovo. Dugačke kolone, cigarete koje se dime kroz otvorene prozore, sexy glas spikerice s radija, dugo čekanje i jedan zanimljiv lik. Čovjek je jednostavno skrenuo na obližnju benzinsku, parkirao se i kupio hladno pivo.Nema žurbe. Priča traje. Bager kopa. Valentinovo je. I sreća da više nema željezničke pruge kojom su tisuće radnika išle na posao ovim putem. Nema ni posla. Sve je u normali.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here