Chagall i Koprivnica

Autor: Ljiljana Lekanić-Kljaić

Subota je osvanula sunčana i hladna. Idealno vrijeme za maknuti se iz svakodnevne kolotečine. Sa grupom ljubitelja lijepog i petrinjskim srednjoškolcima izabrala sam izložbu grafika Marca Chagalla „Stvaranje i Biblija“ u Muzeju grada Đurđevca.

Ovaj mali gradić u Podravini živi od prošle godine vrlo burnim umjetničkim životom. Picasso prošle, a Chagall i Dali ove godine njegovi su gosti. Ti velikani svjetske važnosti privlače velik broj posjetilaca, tako da gradić proživljava svojevrsnu renesansu. Izloženo je 135 litografija u boji iz zbirke Richarda H. Mayera iz Bamberga. Litografije – ilustracije za Bibliju nastale nakon majstorova posjeta Palestini 1931. središte su ovog postava. Izložba uključuje i njegove prepoznatljive motive rodnog Vitebska, autoportrete, portrete romantičnih parova, cirkuske akrobate i glazbenike.

Chagall je pripadnik Pariške škole s početka 20.stoljeća. Iako je živio i bio vrlo aktivan u vrijeme historijskih avangardi, nije ulazio u okvire nekog avangardnog pravca. Cijeli dugi život nastojao je biti svoj, predan boji, crtežu i jakom kolorističkom slikarstvu. Rekao je da mu je slikarstvo bilo neophodno kao hrana, te mu se činilo poput prozora kroz koji može odletjeti u neki drugi svijet.

Moć nostalgije baš kakvu vidimo na njegovim djelima kroz leteće mladence, životinje, čardake ni na nebu ni na zemlji donosi fantazmagorične slike sjećanja na ruske narodne priče i krajeve, te hasidsku tradiciju iz koje potječe. Stalno proživljavajući doživljaje iz djetinjstva preoblikuje iste motive i miješa ih s pričanjem punim sjete. Vitebsk, Pariz i Saint Paul de Vance su mjesta koja su obilježila njegov 98 godina dug život, a raznolikost bavljenja umjetnošću ogleda se u radu scenografija, vitraja, grafika, ilustracija.

Jučer sam se sjetila čarobnih vitraja na katedrali u Reimsu i snažnog dojma koji su ostavili na mene. Sjedeći i promatrajući taj njegov opori i mračni svijet, a opet nimalo beznadan, čak optimističan, počela sam dublje razumijevati ovog jedinstvenog umjetnika. Taj posvećeni i gotovo sveti doživljaj vratio mi se kroz jučerašnji đurđevački postav „Stvaranje i Biblija“. Starozavjetni prizori i apolitična umjetnost budili su neprijateljsko raspoloženje, pa je slikar proglašen izopačenim i bio primoran pobjeći u Ameriku. Kakav apsurd! Slike djeda koji se penje na krov, motiv čovjeka sa sedam prstiju, djeca i ljudi iz cirkusa, djela su koja bude nadu i optimizam. U njima se može pronaći šarolikost motiva i načina slikanja od židovskog folklora, geometrijske umjetnosti, neoprimitivizma i apstrakcije.

Upravo zbog rafinirane senzibilnosti i čudesne imaginacije, zbog kombinacije groteske, senzibilne poetičnosti i osebujnog kolorita, koji govore isključivo svojom likovnošću on i nije mogao izbjeći tu jezivu kvalifikaciju koja je tada značila životnu ugroženost, a danas je pitanje časti i elementarnog ljudskog poštenja. Na njegovim slikama oslobođeni sile teže ljudi lebde, a ne robuju i ne trpe. Nije slučajno Picasso (znamo kako su umjetnici sujetni) za njega rekao da ima anđela u glavi. Mi obični smrtnici nemamo razloga ne vjerovati u njegov sud.

O dvorcu i legendi o picokima čuli smo priču od muzejskog vodiča, povezali kroz razgovor sudbinu Đurđevca i Siska iz 1593. godine, malo povijesti, suvenira, obavezna kava i kremšnite u krasnom restoranu renesansnog dvorca, pa obilazak parka životinja Hrvatska Sahara. Najviše su nas iznenadile dvogrbe deve, ali magarci i poniji su također interesantni. Puni lijepih dojmova nastavljamo put Koprivnice. Moram li reći da nikad nisam bila u ovim mjestima, što smatram propustom, ali nikad nije kasno za popraviti  stvar.

U Koprivnici nas gospođa Katarina Sitarić vodi u Podravkin muzej gdje nam novinar Vjekoslav Indir priča o hrani od sadnje do proizvodnje i prodaje. Etnološka zbirka je uvijek interesantna, jer sjeća na vrijeme djetinjstva i opuštenosti. Drvena kola, ruljače, burad za vino, prva Vegeta (crvena), prve juhe u vrećici, marmelade u velikim limenim kutijama. Prustovski se vraća osjećaj djetinjstva. Na kraju nas domaćini iznenađuju darujući nas poklon vrećicom Podravkinih proizvoda. Kakva gesta! Svaka čast!

Katarina nas vodi u grad i priča njegovu povijest: bedemi, barokne crkve, krasni park, mnogo skulptura bicikla, veliki trg, fine secesijske kuće upotpunjuju nam ionako dojmljiv izlet. Još ako klopa u Pivnici Kraluš bude dobra, šta više očekivati!? Pivnica izgleda fino, vrijeme je ručka i Koprivničani su se došli počastiti. Pa valjda oni znaju gdje valja jesti! Nismo požalili: juha od heljde, juneći gulaš Kraluš sa špeclima – njihovom domaćom tjesteninom, palačinke – sve je bilo izvrsno. Razdraganost i zadovoljstvo su riječi koje opisuju naše raspoloženje.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here