Zavoji tišine

Stariji vozač u malom crvenom automobilu nije od zasljepljujućeg sunca mogao vidjeti moje lice kad smo se susreli na raskrižju, ali je svejedno  podigao ruku u znak pozdrava. Malo ljudi ovuda prolazi, a još manje ih živi, tu u selima pored Petrinje kod prekrasne Zelene doline. Sunčano, prohladno juro u veljači s mrazom na granama i travi, i plavim, čistim nebom nad ovim bogomdanim dijelom zemaljske kugle gdje se jedini pravi život dogodi  krajem travnja kad se na ovom mjestu već dugi niz godina održavaju motocross utrke. Tad se skupi i staro i mlado sa svih strana i gledaju kako moćne mašine motora savladavaju blatnu stazu i lete na trenutak zrakom. Ima se što za pojesti i popiti, ima se vidjeti i mladih i lijepih cura, ima svega. Ali samo taj dan. A onda sve opet utone u tišinu.

A tu tišinu prekida samo huk vjetra i mašina mog Peugeota ispred kojeg se otvorio nestvarno lijep prizor. Zavoji ceste koja od Zelene doline vodi prema selu Donja Bačuga, zavoji koji gmižu kroz brda koja su se na trenutak rastvorila i koja putniku nude prelijep pogled na ovaj kraj. Rascpucali asfalt i zimska tišina.Možete se zaustaviti na njoj i osjetiti tu tišinu. Osjećaj uzvišenosti i samoće. Kao one duge američke ceste kroz beskrajnu pustoš i prirodu. Ceste s kojima se Ameri ponose i s kojima rado putuju. Ova Zelena dolina je u Hrvatskoj, prirodno prebogatoj zemlji ali je siromašna i ljudima i novcem. Bijela kuga je sve pokosila. Možemo samo provesti svoje živote ovdje gdje se nikad ništa na bolje neće posložiti. Na ovim našim zavojima tišine.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here