Petrinjci i Siščani u ZKM-u

Autor: Aleksandar Olujić
Fotografije: Zdravko Turkulin

Malo koji ljubitelj umjetnosti iz Petrinje i Siska nije bar čuo za Ljiljanu Lekanić-Kljaić, profesoricu iz Srednje škole Petrinja i suradnicu našeg portala, koja već niz godina vodi grupe svojih učenika, ali i onih što su školske klupe ostavili iza sebe, na izložbe, kazališne predstave i druga kulturna događanja, neumorna u nastojanju usaditi u srca ljudi oko sebe ljubav prema lijepom i dobrom.

Ovaj tjedan Ljilja je povela poveću grupu, njih više od 50, na predstavu „Pansion Eden“ u Zagrebačko kazalište mladih. To je već druga ZKM-ova predstava, prva je bila „Huddersfield“, ove godine koju su Petrinjci i Siščani gledali u ovakvom aranžmanu. Česte posjete ovom kazalištu nisu nikakva slučajnost. ZKM na svom repertoaru niže zaista sjajne predstave: „Hinkemann“, „Noćni život“, „Črna mati zemla“, „Alisa u Zemlji čudesa“, „Proba orkestra“, „Tit Andronik“, „Sherlock Holmes“…, neke su od predstava što su u proteklih par godina ne samo pobrale sjajne kritike i nagrade već su odlično primljene i od strane publike. Osim toga na „daskama“ ZKM-a se mogu vidjeti i predstave gostujućih kazališnih kuća (poput „Zid, jezero“ Slovenskog narodnog gledališča) ili koprodukcije s drugim kućama („Mladež bez Boga“ ZKM u suradnji s MONTAЖ$TROJ-em).

Lliljana s Uršom Raukar

Vjerujem da ima onih koji će se zapitati: što to tjera ljude na odlazak na nekakvu predstavu u 50 km udaljeni Zagreb i to radnim danom navečer, danas kada svatko iz udobnosti doma može klikom miša ili daljinskim upravljačem TV-a odabrati neki od mase filmova i inih sadržaja od kojih je poveliki broj i besplatan (za razliku od kazališta gdje se mora platiti ulaznica)? Meni kao ljubitelju dramske umjetnosti odgovor je jasan. Fascinira me ta neopisiva energija koju glumci na sceni prenose na publiku, individualnost svake izvedbe bez obzira na identičan tekst i radnju, finese u dinamici ako se  promijeni makar jedan član ansambla, kao i motivacija glumaca da ponovo daju sve od sebe svake večeri. U kazalištu nema ponavljanja scena kao na filmskom setu, nema dublera, retuširanja slike, nadosnimavanja zvuka. Postoji samo scensko djelo, ideja režisera kako se ono treba predstaviti i kao kruna svega glumačka izvedba uživo pred publikom.

Ljiljana i Nenad s Rakanom Rushaidatom, foto: Z. Turkulin

Bez obzira slagali se s mojim mišljenjem ili ne, očigledno je da kod građana Siska i Petrinje postoji veliki interes za dobrim kazališnim predstavama koji Gradsko kazalište usprkos svom angažmanu nije u mogućnosti ispuniti. Stoga je za očekivati kako će naša Ljilja nastaviti birati za nas predstave vrijedne napuštanja komoditeta vlastitog doma u neku srijedu (ili utorak, četvrtak…) navečer.

Ovaj puta u pratnji grupe Petrinjaca i Siščana bio je i naš fotograf Zdravko Turkulin koji je snimio ove fotografije. Zahvaljujemo ZKM-u što je omogućio snimanje, osobito gospođi Danici Juričić Spasović iz odnosa s javnošću na uloženom trudu te glumačkoj ekipi Hrvojki Begović, Katarini Bistrović Darvaš, Zoranu Čubrilo, Dadi Ćosiću, Petru Leventiću, Edvinu Liveriću, Filipu Noli, Urši Raukar, Rakanu Rushaidatu, Doris Šarić Kukuljici, Mateu Videku i Tini Orlandini na susretljivosti.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here