Zaboravljeni mlin

Autor: Marjan Gašljević

Glinska udruga „Terra banalis“ u svojim aktivnostima bila je pokrenula i istraživanje o mlinovima i mlinicama na području Banovine. Kako je za temu korištena i moja priča o mlinu na rijeci Glini kojeg su izgradili i u njemu mlinarili moji preci,  zanimanje za ovu temu još me je dodatno potaklo na promišljanja u kojima sam se, u jednom trenutku, prisjetio da je nekada postojao i mali mlin ispod Klimovca u Donjem Viduševcu ili, bolje kazano, u zaseoku Mali Gradec.
Odlučio sam potražiti mjesto i eventualno postojanje mlina. Mlin je, naime, sagrađen na potoku kojeg je moja tetka zvala Klimovec i ako u zemljopisnim zapisima taj naziv se koristi za brijeg ispod kojeg potok izvire. Sam brijeg u neka vremena bio je pod vinogradima u vlasništvu Vidušljana. Potok u ta vremena vrlo je rijetko presušivao i ako se nije moglo uvijek mlinariti. Za sam mlin nema pisanih podataka tako da sam za pomoć, krenuvši tražiti mlin, zamolio Matiju Žinića, nešto starijeg od mene znanog Viduševačkog likovnog umjetnika koji se je rado odazvao.
Dio mjesta Donji Viduševac kroz koji smo krenuli naziva se Mali Gradec u kojem je bilo 25 kućnih brojeva s prezimenom Žinić, a put kroz zaseok vodi upravo uz potok prema brijegu Klimovcu. Na žalost, danas je u zaseoku samo tri kuće u kojima netko živi jer je zaseok kao i cijelo selo spaljeno u1991. godine nikada se ne oporavivši.


Ovaj maleni mlin bio je specifičan po činjenici da mu je pogon bila mala Kapllanova turbina što je za ovakav tim mlina bilo vrlo neobično. Naime, večina tih malih mlinica na banovinskim potocima i rječicama bila je pogonjena vodenim kolom preko kojeg se je prelijevala voda. Miln je sagrađen po mještanima zaseoka i oni su mlinarili i održavali ga. Razlika nivele vode bila je oko 2 metra, a turbinska prostorija bila je betonirana da bi na njoj bila postavljena drvena kučica s mlinskim postrojenjem koje se je sastojalo od jednog žitnog koša što je i činilo inventar mlina a pogonskih kolesa i nije bilo obzirom da je pokretni dio s posebnim razdvajačem bio gotovo direktno spojen na pogonsku osovinu turbine. Betonirana brana i sama turbinska kabina činili su jednu cjelinu jer je korito potoka na tom mjestu dosta duboko i usko tako da nije bilo potrebe za širokom branom koja bi držala malu akumulaciju. Ispod turbinske prostorije bila je kratka betonska podloga preko koje se je prolijevala voda s čime se je zaštitio temelj mlina i same brane od podlokavanja. Upravu tu je potok činio jedan mali vir koji mi je itekako ostao u sjećanju jer sam sa prijeteljem Zvonkom tu redovito lovio kleniće, bjelke i cvergle muteći vodu u vukući „rudnjak“ uz opasku da je rijetko koji ribolov završio da u „rudnjeku“ nije ulovljena i bjelouška.


Danas smo jedva našli tragove mlina. U koritu potoka ostaci su samo turbinske kabine pored koje teče siromašan tok potoka. Da li je mlin srušen tijekom Domovinskog rata ili ga je dotukao zub vremena niti Matija niti itko drugi nam nije mogao sa sigurnošću reći. Sam, pak, potok danas je mnogo skromnijeg toka zbog promijenjenih hidrometeooroloških prilika i češće je suh nego da teče. Isto tako davno su nestali vinogradi na Klimovcu, a brijeg i okolne livade i gajeve preuzela je teško prolazna šikara.


Ovim malim zapisom želim ostaviti spomen na ovaj mali mlin jer je već u zaboravu, a nema niti mladih koji bi, eventualno, sačuvali priču svojih starih koji se mlina sjećaju a kojih je svakim danom sve manje, a za koju godinu u šikari koja preuzima ovaj dio sela nestati će i zadnji njegovi tragovi. Naravno da i ovaj mlin ima neku svoju priču o vilama i nevidovnicama, o tajnim ljubavima i ukradenim poljupcima o čemu će mo pričati u nekoj drugoj priči.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here