Mostovi spajaju ljude – al ih prvo treba napraviti (Križ Hrastovački)

Autor: Miroslav Šantek Cobra

Potpuno mi je jasno da svatko najviše voli svoj zavičaj. Ojećaj pripadnosti tlu, zemlji, prirodi, vjetru, suncu… Tu su mu korijeni, roditelji, cijela jedna povijest. I meni je bilo nekako potpuno prirodno dok u kasno popodne sa toplim zrakama još uvijek zimskog ili ranoproljetnog sunca početkom ožujka s brda iznad Petrinje projurim sa suncem u očima pored zgrade magistralnog vodovoda i vijugavim putem nizbrdo se sjurim prema rakršću puteva za sela Cepeliš i Križ Hrastovački, dok su sa strane na vidjelo izranjali prekrasni krajolici livada, šuma i obronaka Hrastovačke gore obasjani toplim svjetlom jarkih boja. Sa zadnjeg sjedišta mog Peugeota je zapjevala nevidljiva Ismeta Krvavac iz grupe Ambasadori:

Vidim polja što se žitom zlate

I na brijegu vidim rodni dom

Svakog dana mislim na te

Zemljo moja……

Na raskršću puteva sam skrenuo desno i ušao u Križ Hrastovački u kojem nema puno stanovnika, ali daleko od toga da je selo prazno. Nekog uvijek ima. Netko se ne da i ostane na svome. Iz inata. Iz vjere za neka bolja vremena koja su vjerojatno samo fikcija, ali nema veze. Ovim ljudima što su ostali na svojim ognjištima velike probleme su pravili kamioni prepuni tereta i prašina koja prati tu ikonografiju. Prašina od koje ne možete disati, a kuću ne možete zaštititi od njenog upada. Imali su oni u svom selu stari drveni most preko male rječice Utine koji se od silnog tereta i prometa koji se pojavio u ovom kraju posljednjih godina počeo pomalo urušavati i postati neprohodan i nepouzdan za promet i sigurnost. Mještani nisu znali što bi, pa su zvali novinare, pa je tako PS portal napisao reportažu s tog mosta koji je odmah izazvao i veliko zanimanje čitatelja, a pogotovo skoro trenutne reakcije političara i onih koji brinu o održavanju te ceste i mostića – a za održavanje ovog dijela zemaljske kugle je zadužen ŽUC (Županijska uprava za ceste). Oni su prošle godine uložili veliki novac u popravak više prometnica, cesta i mostova na području cijele SMŽ pa je tako krenula i obnova ovog mostića.

Stari most je srušen, sagrađen je novi betonski, a i postavljene su plastične cijevi kroz Utinu. Promet na ovom dijelu ceste je bio zatvoren, mada su se ljudi i dalje vozili pored samog novog mosta. Ove zime, jednog doista rijetkog onog pravog dana koji se mogao dičiti tim pridjevom zimski, kad je sav teren bio zaleđen, a prilazne ceste su se pretvorile u pravo klizalište, obišli smo taj most i napisali kakvo je trenutno stanje. Zašto – pa taj most je na neki način i priča PS portala jer nitko drugi nema namjeru bez pratnje i službenog poziva političara doći na ovo mjesto i vidjeti dokle su stvari došle. Ili otišle.

Ovog ožujka 2019. na mostu nema nikoga osim jendog crnog psa. Stoji, reži, laje, a njegov lavež odzvanja kroz okolne šume. Nema ni prometa, nema ni čovjeka na cesti niti u dvorištima u blizini – nema nikoga. Samo ja, prevrnuti prometni znakovi, puščanim metkom propucana žuta tabla na kojoj piše Križ Hrastovački,gomile oštrog,povećeg kamenja kojem su nasute prilazne ceste i stanja mosta prilično sličnog onom od prije nekoliko mjeseci. Možda je i gotov – tko će ga znati. U cijeloj ovoj priči je najbitnije da je on napravljen i da će uskoro ponovno spajati ljude. Ne izgleda ni loše – puno je bolja varijanta od starog drvenog. a kakav će biti na kraju, sasvim sigurno ćemo znati kad jednog jutra u naš internetski sandučić doleti poziv iz Županije da dožemo na svečano otvorenje novog mosta u Križu Hrastovačkom.

Ovi ljudi ovdje su i zaslužili novi most, a asfalt bi smanjio njihove muke na minimum. Prolazim pored bijelih stijena i istoimenog izvora s kjeg ljudi neprestano nose izvorsku vodu kući za piće. Pa gdje to ima? Dođeš i nosiš izvorsku, pitku vodu kući. Većina stanovnika Planete tu mogućnost može samo sanjati. Ali ovo je ipak Hrvatska.

Najljepša zemlja na svijetu.

Svaku noć

Čujem glas

Koji zove

Dođi sreća čeka nas……..

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here