Ines Kosturin: Popit ću kavu i napisati nešto, Međunarodnom danu poezije u čast

U središtu Petrinje, na staklu prozora kafića “Mliječni” postavljen je plakat koji poziva građane da sudjeluju u Međunarodnom danu poezije koji se održava sutra 21. ožujka, a promovira  se akcijom Plati kavu stihom, što znači da uđete u kafić, napišete stih i dobijete besplatnu kavu, a Mliječni je jedan od mnogobrojnih kafića iz cijele Hrvatske koji je uključen u ovu akciju o kojoj sve možete pročitati na ovoj objavi portala ZG-KULT:

Julius Meinl kampanjom “Platite kavu stihom” slavi Međunarodni dan poezije

Plakat na kafiću u središtu Petrinje koji poziva na akciju – promociju: Platite kavu stihom

Raspitali smo se malo što misle o ovoj akciji petrinjski pjesnici, pa nam tako naša Slobodanka Boba Vuić reče da će sudjelovati u toj akciji, a Ines Kosturin, Petrinjka koja već dugi niz godina piše stihove, objavljuje ih i čita na mnogobrojnim poetskim večerima i skupovima je sutrašnju akciju komentirala ovako:

Smatram da je to hvalevrijedna akcija kojom se na vrlo direktan nacin potiče ljude da se usude napisati koji stih. Nikad se ne zna, možda budu toliko iznenađeni i zadovoljni time da se nastave baviti poezijom, što je uvijek divan dar, kako za njih, to otvaranje novog svijeta, tako i za nas koji jesmo tamo, obzirom da cijenimo svakog novog ‘člana’.

Moj omiljeni petrinjski caffe bar sudjeluje u akciji, tako da ću svakako izdvojiti nešto vremena, sjesti na kavu i napisati nešto, Međunarodnom danu poezije u čast.

PREINAKE PREOBRAZBE

Ljudi većih lopatica bliže su pticama

 

Vole vjetar
Podjednako mrze i jugo i buru
Ali vole inače vjetar

Oči im svijetle u mraku
I imaju oštre zube
Da lakše krešte svoj prizemljeni jad.

Gledam ih uvijek oko ušiju,
Da me zavist ne onijemi,
A i jer tamo nekad nose miris leta.

U čovjeku je izgubljeno krojenje krila,
Kako pritišće kralježnica tijelo tlu
Kao sidro neumoljivo,
Predaja postaje glavni oblik samogaženja.

Moja su stopala premala za oblake,
Čak prelako tonu i u masnilo ilovače,
Pa gutam i gledam
I gladujem
Za propuhom u čvrsto ukotvljenim koljenima.

Svoju nemoć grgljam kasno uvečer
Umjesto vodice,
Raste mi od nje kosa i malo što drugo.

Ljudi velikih lopatica
U ormaru drže zaključane šupljine
Ionako tankih rebara
I čeznu za jugom.

Srećemo se ponekad u životu.
Od njih dobijem kostobolju
I tri dana nanovo zatravljenih očiju.

 

Ines Kosturin

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here