Punks Not Dead

Autor:Miroslav Šantek

Dva mlada punkera stoje u središtu Zagreba. Razmišljaju kud dalje. Kud otići. Gdje ima zabave za njih? Gdje ima ekipe slične njima i gdje se pušta glazba koju oni vole.?  To u današnja vremena svakako nije lako pronaći. U Zagrebu se još i nađe poneki klub ili lokal gdje bi se puštali punk ili slični muzički pravci, ali ostatak države je što se toga tiče “u banani”. Ali država i ne mari za ove dečke koji su vrlo prepoznatljivi svojim izgledom. Mnogi će reći – to su punkeri, ali malo tko zna što to uopće jest punk, a to je tema o kojoj bi se moglo pisati danima. Punk se veže za muziku. Uz pojavu bendova koji su “okretali” par akorda uz vrlo kratke i eksplozivne pjesme pune energije i buntovnog naboja krajem sedamdesetih godina (Sex Pistols, The Clash, domaći Pankrti..). Punkeri su čista supkultura – ljudi sa stavom, ljudi s kojima nema zajebancije. Ljudi koji ruše utabane pravce i eksperimentiraju sa zvukom i tekstom, vrlo upečatljivog izgleda i izbora (za mnoge bizarnog) odjeće, s karakterističnim pogo načinom plesa –  punk je način života. Put prema slobodi, put prema anarhiji, put koji se ne sviđa niti jednom državnom sistemu. Političarima pogotovo.Srećom za njih – punkera nema puno.

Što se dogodi s punkerima kad odrastu i uđu u ozbiljnije godine života, zaposle se i uđu u začarani krug iz kojeg nema izlaska, teško je reći jer ih ne možete vidjeti baš na cesti, a ni medijima nisu zanimljivi. Ali sasvim sigurno, uz neku dobru mjuzu s odabranom ekipom sjede u stanu i prepričavaju uspomene iz zlatnih dana. Tulume, dogodovštine, sukobe s murijom, putovanja, koncerte. Sasvim sigurno postoje i imena koja su legende među domaćom punk scenom. Možda najpoznatije punk lice ovih prostora je pokojni Ivica Čuljak koji je poznatiji pod imenom Satan Panonski i koji je snimio i nekoliko legendarnih i neizostavnih punk albuma koji se nalaze u kolekciji svakog domaćeg punkera. Satan je nažalost mrtav, poginuo je kao hrtvatski branitelj u ratu. Ova dvojica s naslovne fotke priče sigurno znaju tko je on, a starija zagrebačka punk ekipa se sigurno sjeća jednog mladića – punkera iz provincije, iz pedesetak kilometara udaljene Petrinje koji je često znao doći do Zagreba i zabrijati sa zagrebačkom ekipom i koji se zvao Rex.

Na petrinjskom groblju sv. Benedikt, odmah iza istoimene kapelice njegov je grob. Na mramornoj ploči je njegova fotografija u boji i ugravirano ime: Oliver Horvatić – Rex. Umro je 1989. Prije 30 godina. U prometnoj nesreći. Danas bi imao točno 50 godina. Bio bi punker u naponu snage, spreman za fino i dostojanstveno starenje. Ali ga nažalost nema.

Rex je bio legenda. Simbol te Petrinje. Upečatljivog izgleda s irokezom frizurom, poznavao je mnoge ljude, a i ljudi su voljeli njega. Postoje bezbrojne priče o njegovim doživljajima iz tih dana osamdesetih godina – onih zlatnih.Postoje i mnogi ljudi koji ga se i danas sjećaju i spomenu. Rex jednostavno i dalje živi u Petrinjcima.

I pogled na ove mlade punkere koji se vrzmaju po trgu me je podsjetio na njega.

Spavaj mirno Rex.

You Fought the Law.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here