Zdravko Čolić pjeva danju i noću, ali to rade i Petrinjci i to već 155 godina!

Autor:Miroslav Šantek

“Razvaljivanje” varaždinskog restorana

Petrinjci su zanimljiv soj ljudi. Vole pjesmu, vole pjevati i svirati. Nema ih baš puno, ali nije ni da ih nema. I to već stoljećima. Sve njihove životne događaje prati pjesma. A pogotovo dokolicu. Od privatnih tuluma i zabava koji se često događaju pa do koncertnih nastupa lokalnih pjevača koje rado organiziraju i u velikom broju posjećuju u svom malom gradu na obali Kupe i Petrinjčice. Postoje i autotohne narodne pjesme, specifične isključivo za petrinjski kraj. I njih zna svatko – od malih do velikih. A vole i feštu. Naravno, uz pjesmu i ples. I ludovanje –  Of course.

Jednom zgodom, prije desetak i više godina moj novinarski posao me odveo s autobusom punih Petrinjaca na izlet u Zagorje. Gledali smo Trakošćan, obilazili dvorac i potajno ga snimali (jer je kao zabranjeno iznutra), jeli sendviče, pijuckali pivo i pušili pored kristalno čistog jezera ispod ovog čarobnog dvorca, a pri povratku kući zastali smo u jednu poznatu varaždinsku gostionicu koju smo doslovce okupirali. Čim je stiglo piće dobrodošlice i aperitiv prije obilnog mesnog jela, već se povela pjesma i nije “slutilo na dobro” da će konobarice i kuharice ići kući ranije s posla. Gutljaj po gutljaj, zalogaj po zalogaj, stih po stih i eto tuluma. Imali smo sa sobom i pravu muzičku artiljeriju – Đibu, Manjusu i Duška koji su stvorili muzičku podlogu na kojoj je nastalo ludovanje. Počelo se plesati po stolovima, a pjesma se čula nadaleko kroz prozore. Ječala je po zagorskim bregima. Naravno i konobarice i kuharice su se pridružile ekipi i vjerojatno u sebi pomislile da ovakve goste baš i nemaju svaki dan. “Razvalio” se restoran.

Teška petrinjska muzička artiljerija: Điba, Manjusa i Duško u “Varaždin bregu”

Etno – fletno i Slavulji

Mnogi Petrinjci su prošli kroz redove lokalnog pjevačkog društva koje je nastalo davno – još 1864. i traje dan danas. Nikad nisu imali problema s popunjavanjem tih pjevačkih snaga, godine su prolazile, mijenjale su se države, carevi, vladari, sistemi, ratovi, rađalo se i umiralo, a Petrinjci su i dalje pjevali u tom svom Hrvatskom pjevačkom društvu Slavulj. I danas su živi. Znaš pjevat? Odi u Slavulje! Tako to ide u tom Petrinji gradu.

Ovih dana slave 155 rođendan. Nastupaju posvuda, za njih se čuje nadaleko, oni su petrinjski brend, prepoznatljiv suvenir, ima ih medijima, što lokalnim, što državnim, a ponekad gostuju i u zanimljivim emisijama. Evo što se dogodilo nedavno.

Slavulji na Prisavlju.

Etno – fletno je emisija za koju mnogi nisu sigurni što je to. Zna se da je u okviru HRT-a, da u zgradi na Prisavlju imaju veliki studio u kojem voditeljica emisije Lejdi Oreb dovodi, predstavlja i razgovara sa zanimljivim gostima, a sve to ide uživo u eter Radio Sljemena. I tako, čula Lejdi Oreb za petrinjski brend, pozvala ih u goste, a oni se uputiše autobusom jedne večeri u društvu Ivanke Držaj, direktorice TZG Petrinja koja je dobila sjajnu priliku da predstavi petrinjsku povijest i turističke potencijale slušateljima u Prisavlje na live nastup misleći da je to samo radio program. Međutim, kad su stigli na lice mjesta, shvatili su da su upali u pravi show. U studiju sjedi publika, a posvuda su televizijske kamere koje emitiraju i zvuk i sliku internetskim kanalima na HRT medijske platforme. Na računalima i smartphonima mogli su se vidjeti i čuti ti petrinjski pjevači uživo. Kako to već oduvijek biva i zna se, Petrinjci nisu sramežljivi ljudi, vrlo su otvoreni i brzo se prilagode situaciji. Tako su i ovaj put ušli u svoj film, otpjevali pet pjesama, dobro se zabavili i predstavili sebe ciijelom internetskom svijetu. Bio tamo i Škoro, ali to je potpuno druga priča.Znate ono kad Zdravko Čolić pjesmom kaže nekoj ženskoj da pjeva danju, pjeva noću i da to može kad god hoće. Mogu to i Slavulji – petrinjski brend od 155 godina života.

 

 

 

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here