Jura Stublić je zagrebački rocker, plodan autor iz čije su glave izašli stihovi koji su uglazbljeni na albumima grupe Film. Jedan od njih mi je omiljen – Sva čuda svijeta iz 1983. Ovaj album mnogi glazbeni kritičari smatraju remek djelom, a muzički zvuči kao mješavina David Bowiea i Roxy Music, dok tekstualno ima velike sličnosti s irskim U2. Naime, Bono i ekipa su duboko uronjeni u crkvu i bibilijske teme pa su im i tekstovi u tom stilu, a i Jura se je tih godina okrenuo toj furci, pa su tako i nastali dvosmisleni tekstovi s te ploče. Jednu od tih hitova je urednik sa stojedinice pustio sinoć u nedjeljno predvečerje, a stihovi te pjesme Ti zračiš zrake kroz zrak su me sustigli na sisačkom Mostu Gromova. Upalilo se zeleno svjetlo, žuti autobus ispred mene je gmizao i radio mi zaklon od kamikaza u automobilima koji kad vide ovaj mali dio čistine stisnu gas do daske premda prometni znak pokazuje sasvim suprotnu stvar. Nedjelja je. Vrlo hladno predvečerje. Sisak lagano tone u mrak. Ledeni i pusti mrak.
Sisačkim Korzom koji je prije nekoliko godina otvoren prolaze malobrojni građani u zimskim odijelima. Svi žure svojim domovima ili na zadnje piće u kafiću prije novog radnog tjedna. Ujutro se treba rano ustati i krenuti u svakodnevnu rutinu do sljedećeg vikenda. Naravno, ako imate posao.U hladnoj tišini stoje redovi velikih uskrsnih jaja koja su izradila sisačka djeca i koja se svake godine uoči Uskrsa postave na ovo mjesto. Izgledaju šareno i lijepo, Korzo je čist i uredan, a na uglu se smesjtio i uskrsni zec velikih dimenzija kojem prolaznici, a pogotovo djeca ne mogu odoljeti. Zastano pa ga podragaju, baš kao da je živ.
Grad je s prvim mrakom prazan. Prodavačica kuharica bezupješno čeka nekoga da kupi hamburger ili sendvič u njenom restorančiću, vjetar njiše zaštitni najlon stambenih zgrada koje su u tijeku energetske obnove, na dječjem igralištu jedan mladić se toliko jako ljulja kao da želi da pukne lanac i da odleti u zrak pa da ga privuče sila teže, a u podrumu stražnjeg dijela zgrade na Prvoj ulici čuje se žestoka svirka. Neki lokalni rock bend ima probu. Sviraju Rebel Yell od Billy Idola.
Kafići uz Kupu su poluprazni i topli. Sigurno utočište, sigurni zaklon od neugodnog vjetra i kišice koja rominja. U polumraku toplog kafića konobar po imenu Edo mi priprema kavu s mlijekom s finim ukrasnim dizajnom na vrhu. Dečko zna posao, a ljudi su zasjeli i gledaju nogometni prijenos utakmice Lokomotive i Hajduka. I razgovaraju glasno o kladionici i trenerskim odlukama.
A onda prođeš ti
I sve se promijeni
Ulica otvara prozore
Oči tvoje zovu me
Evo me, evo me
Ti zračiš zrake kroz sisački zrak.
Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...
