OJ PETRINJSKE USKE STAZE – ružmarinom sađene koje je sadila nečija draga koju je on ljubio, pa je poslije toga poludio, zarekao se da će kupiti tri pištolja pa pucati kroz varoš kao na Divljem zapadu. Tako kažu stihovi stare petrinjske pjesme modificirane kroz vrijeme koje je proteklo. Danas tih uskih staza ružmarinom sađenih baš i nema. Ostale su u pjesmi. Ali ima hrpa smeća u prirodi na petrinjskoj šetnici. Neki današnji ljudi nemaju razumijevanja za prirodu i čistoću okoliša, već jednostavno istresu smeće i odu. Korisnici društvenih mreža će dobro osuditi ovakve postupke, ali to ne pomaže otklanjaju problema. Smeća i dalje ima.
ALI ZNA SE UKAZATI i lijepih prizora. Onih na koje naiđete sasvim slučajno. Oni koji vam upadnu u oko. Pođete li šumskim putem od vrha brda Gavrilović vile do groblja sv. Roka, s lijeve strane će vam se ukazati prekrasan i grandiozan pogled na sjevernozapadni dio Petrinje. Na stambeno naselje Sajmište, obalu Kupe i zmijoliku cestu, obilaznicu koja odvozi Petrinjce prema Zagrebu i tamošnjem aerodromu gdje ih avioni prevoze prema novom životu u Njemačkoj i dalje. Puno dalje. Priča koja se odvija pred našim očima. I tu, na samom kraju tog šumskog puta, u ovo proljetno vrijeme u oči upada jarka boja vrlo gustog cvijeća koje je potpuno obavilo jednu drvenu kućicu, šupu ili ostavu za alat na velikom imanju. Iz daljine, za nas potpune laike izgleda kao jorgovan, ali kad teleobjektiv privuče detalje, vidi se da se radi o nečem potpuno drugom.
TREBALA MI JE stručna pomoć, a nju nađoh u obliku iskusnog petrinsjkog ljubitelja prirode. Čovjeka koji jako puno zna o ljekovitom bilju, koji je izviđač i koji je dobro skenirao teren i biljke našeg kraja. On je Igor Žilić. Bez problema je prepoznao biljku i rekao da je to Glicija ili Wisteria – biljaka koja je došla s dalekog istoka i koja se u velikim količinama može pronaći u Japanu, Kini, Koreji…, a zna, evo, i zablistati svojom bojom i u petrinjskom kraju.
Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...
