Kad te petrinjski bikeri ugoste

Autor:Miroslav Šantek

TELEFON JE ZAZVONIO rano ujutro. Ivančica Marčinko Kudlek mi javlja da se predvečer dočekuje dolazak moto karavane “28 krunica za 28 godina” – tradicionalne vožnje članova i prijatelja 7. Gardijske brigade i MK Četvrte Gardijske iz Splita koji u šest dana provezu cijelu Hrvatsku i na 28 mjesta stanu i polaganjem krunica na obilježjima iz Domovinskog rata odaju počast žrtvama i na taj način čuvaju dostojanstvo Domovinskog rata.Karavana će se zaustaviti i prenoćiti u Petrinji, a ugostit će je članovi MK Veterani Petrinja, čiji je predsjednik Joso Tičak  sudionik te karavane. Ivančica je dopredsjednica kluba i vrlo poduzetna žena. Osim što se stigne baviti poslovima u moto klubu, ona je vlasnica frizerskog salona i velikog paintball centra Capriccia centar u Nebojanu. Ideja od prije tri godine da se na nebojanskim livadama izgradi cijeli park je na samom početku izazvala jal i sprdnju mnogih građana, jer dobro kaže stara poslovica da je najteže uspjeti u svom selu, ali nakon nekoliko godina posao se jako raširio, postali su poznati u cijeloj Hrvatskoj, gosti se najavljuju u velikom broju, već sad se bilježe za termin ljetnih mjeseci, a sadržaji i ponuda centra su se umnogostručili – narodski rečeno, ovo nije nikakava zezancija, već ozbiljan biznis.

Prostorije udruge MK Veterani izgledaju kao neki rock kafić sa šankom i biljarskim stolom.

MIRIS PEČENOG MESA širi se kroz noć koja je upravo prekrila petrinjsku Gajevu ulicu.U njoj na kućnom broju 40 postoji jedna mala zgrada koja pamti i puno bolje dane. Već dugi niz godina je neodržavana, vapi za obnovom i dom je na kraće ili duže vrijeme mnogim petrinjskim udrugama koje su se u njoj smjestile. I bikeri iz MK Veterani su se ovdje “skućili” prije nekog vremena, a kako nisam nikad vidio njihove prostorije, pružila mi se sjajna prilika da ih upoznam i zabilježim perom i fotoaparatom. Prizemlje, stepenice i hodnici su prava kulisa za snimanje filma strave i užasa, a iza potpuno novih vrata s oznakom moto kluba, otvara se potpuno drugačija slika. Za Petrinju – nevjerojatno. Imao sam osjećaj kao da sam upao u neki bikerski rock bar. Sve je tu. Reklame za pivo, oblijepljeni zidovi sa svih strana, pravi šank s pićem i biljarski stol. Ova ekipa je zasukala rukave i doista jako dobro sredila svoje prostorije. Na roštilju cvrči i miriši meso – ćevapi, kobasice, pomfrit – sve to čeka goste koji su javili da ipak neće stići na vrijeme i da će kasniti i doći po mrklom mraku. Nakon jela, pića i druženja, prenoćit će u privatnom smještaju, a ujutro oko pola devet odvesti se do Spomenika pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima , ostaviti krunicu, pomoliti se, pozdraviti s domaćinima i nastaviti put. Iduće stajalište im je Pakrac.

Predsjednik MK Veterani je Joso Tičak. Upravo je stigao s karavanom iz Splita u svoj rodni grad.

UZ PIVO I TOPLE LEPINJE Ivančica i tajnik kluba Tomas Tomičić upoznavaju me s klubom: osnovani su 2009, trenutno imaju 25 članova (plus Dijana – počasni član), gdje imaju čak 6 bikerica (a jedna se sprema na dolazak). Procedura za priključenje njihovom moto klubu izgleda ovako: zainteresirani mora biti hrvatski branitelj ili dijete hrvatskog branitelja, mora imati položenu A kategoriju i motocikl jači od 125 kubika. Dođe na stažiranje, a onda se glasa za njegovo (ili njeno prihvaćanje) – sve po pravilu i statutu kluba. Jednom godišnje održavaju skupštinu, na mjesečnoj bazi se sastaju, a kroz godinu obilježavaju velike datume iz Domovinskog rata i spomen dane hrvatskih branitelja, dok tradicionalno 3. kolovoza organiziraju moto susret. Na njihove moto susrete dolaze mnogi pripadnici drugih klubova, a i njihovi članovi obilaze moto susrete u okruženju.Zanimljivo je da ih simpatizira jedan Nijemac koji vozi pod njihovim bojama, također i dva bikera iz Koprivnice.

Karavana “28 krunica za 28 godina” je stigla u Petrinju.

KROZ PETRINJSKU NOĆ su se začuli zvukovi motora. Karavana iz Splita je stigla do Petrinje grada. Dvadesetak motorista se parkiralo u dvorištu ispred zgrade i ušlo u toplinu prostorija kluba. Padaju pozdravi i zagrljaji s domaćinima i uz kavu i pivo dobrodošlice sjeda se za veliki stol. Put je bio dug, dan prohladan, a meso je vruće i primamljivo. Treba se najesti, popričati, podružiti i poći na spavanje jer sutra je novi dan i nova etapa vožnje zemljom Hrvatskom.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here