Dan velikog muvinga

Autor: Marjan Gašljević

Srijeda je Sisku  ponudila dan velikog muvinga. U Gradu su se dešavala događanja koja su privukla povelik broj građana u centar grada, prvenstveno na Trg bana Josipa Jelačića, te park u kojem se održava Sajam cvijeća. Velik broj građana šećući je napravio i krug Prvom pa I.K. Sakcinskog pa Drugom ulicom opet do Trga i pozornice na Sajmu cvijeća. Sumnjam da je itko od tih koji su šetali skoro napravio ovakav krug pješice ali danas su hodali uz veselu, šarenu i razigranu kolonu dječice u „Cvjetnom korzu“. Istovremeno na Trgu bana Josipa Jelačića, neposredno pred sisačkom katedralom okupilo se nešto građana da bi poznati akademski fotograf Šime Strikoman snimio milenijsku fotografiju povodom godišnjice postavljanja spomenika blaženom Alojziju Stepincu, a u organizaciji župe Budaševo kojoj je taj blaženik ujedno i zaštitnik.
I sam sam bio jedan od mnogih koji je tu srijedu iskoristio da bi prošetao gradom posebno jer je vrijeme ponudilo lijep proljetni dan –  ne znam da li slučajno ili je netko „povukao“ svoje veze „gore“ pa se vrijeme smilovalo nekom od ovih događanja a drugi su se, usput, švercali. Bauljajući rečenim rutama sreo sam mnoge poznanike i prijatelje ćaskajući s njima i dijeleći informacije o događanjima da nam ne bi što promaklo. Naravno, sretao sam i mnoge manje poznate i nepoznate sudarajući se s njima i naguravajući oko nekih „atrakcija“ koje su, uglavnom, činili mnogobrojni političari koji su se tu našli u svojoj kampanji za izbore zastupnika u EU Parlamentu. Naravno, bili su tu i mnogobrojni kandidati za mjesne odbore za koje se izbori održavaju 19. svibnja ove godine, a o njima kao ni o kandidatima građani uglavnom ne znaju ništa. U stvari, znaju li uopće da se takvi nekakvi izbori i održavaju. Znaju li više o Europskom Parlamentu ili o svom mjesnom odboru, čemu služe jedni a čemu drugi i kakve koristi imaju ili će imati osobno ili njihova zajednica. Da ovi za EU Parlament nemaju toliko razvikanu plaću i da ih ne naguravaju po televizijama sumnjam da bi za njih bilo i ovako malo interesa i izlaznosti, a o mjesnim odborima od kojih mnogi nisu niti formirani većina građana vjerojatno i ne zna da postoje.
To mi je međutim u tim trenutcima ipak bila sporedna stvar. Naguravajući se sa sugrađanima koji su bauljali svaki svojim nekim putom uglavnom ne obazirući se na druge vidjevši sve te političke marginalce i kapitalce i masu koja se našla tu na Trgu bana Josipa Jelačića po nekoj čudnoj inerciji nekako mi je pala na pamet jedna rečenica izrečena u antologijskom Vrdoljakovom filmu „Kad čuješ zvona“: „Tri Boga na ovako malom komadiću Zemlje to ne može završiti dobro.“ I nije.
Na žalost mi još nismo definirali, ne film, što je u toj priči pošlo krivim putom pa i danas tražimo svatko neku svoju istinu najčešće „potkureni“ istim ovim plitičarima koji i danas ovdje imaju svaki svoju priču.
U tu srijedu hrvatska je Predsjednica inkognito otišla do Bleiburškog polja. Čini mi se da, nekako, posebno kod spomena svih tih, da ne kažem, spornih, ne događaja, komemoracija, proslava i prisjećanja Predsjednica voli „samovati“. Samovati u određenim trenutcima vlastitog preispitivanja je u redu, međutim, ima li pravo Predsjednica na „samovanje“ i to ne samo u ovom tenutku i ovom mjestu. I za ovaj bleiburški, i jasenovački i događaje na mnogim stratištima i jamama širom Hrvatske nužno je preispitivanje jer su to preduboke rane u hrvatskom nacionalnom biću po kojima ne teba čeprkati dok ne prokrvare već liječiti povjesničkom a ne političkom istinom.
U Sisku nitko nikome nije žvizdao niti izvikivao parole za razliku od Zagreba gdje su na proslavi Dana Europe, Pobjede nad fašizmom i Oslobođenja Zagreba u organizaciji antifašista fućkali i izvikivali parole službenoj izaslanici Predsjednice Republike i zagrebačkog gradonačelnika. Čudno je da se onog čega se ne libi Hrvatski Ustav libe demokratski izabrani predstavnici građana Republike Hrvatske što upućuje na pitanje što i koliko im znači Ustav Republike Hrvatske ma šta mislili i koliko figa u džepu držali.
Šimu Strikomana sisački su vatrogasci digli nebu pod oblake a on je neumorno snimao svoju 664. milenijsku fotografiju na kojoj su se odjednom našli i oni koji, valjda, nisu trebali. Ne tako davno uvaženi Šime slikao je u Sisku koji će, očito, i na ovaj način postati milenijski grad u fotkama od preklani ili na godinu. U tom velikom muvingu u kojem su se našli oni koji su tebali i oni koji nisu trebali, i ako ne znam koji su koji, jedni su strugnuli u jednom smjeru a drugi u drugom, uglavnom, pred pozornicu poslušati najprije dječicu pa one nešto veće i tako duboko u noć, raspjevanu sisačku noć.
I ako nitko od tih kandidata i političkih aspiranata nije platio makar su si izglasali pozamašne sume za promidžbu neću ih poimence spominjati ali ću uz tekst složiti nekoliko fotki koje sam snimio a Vi ih prepoznajte ili nemojte kako Vas volja.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here