Naši vanzemaljci

Autor: Marjan Gašljević

Na društvenim mrežama odjeknula je objava prijedloga župana SMŽ da se u Dnevni red županijske skupštine Sisačko-moslavačke županije uvrsti i rasprava te Odluka o osnivanju Centra za svemirsku i inovativnu tehnologiju. Kao i svaka stvar na društvenim mrežama i ova objava izazvala je ponajviše čuđenja, a onda i drugih, najmanje pozitivnih, reakcija. Očito, poučeni iskustvima bombastičnih najava običnih i neobičnnih projekata koji su najčešće ostali samo na ideji, građanima se ova zvučna najava učinila dobrom temom.
U petak je, primjerice, Premijer na jednom zagrebačkom štandu gdje su volonteri prikupljali potpise u sklopu inicijative „67 je previše“ iste priupitao: „Zašto potpise niste skupljali prije 5 godina?“ Naravno da je upit snimljen i pušten u javnost da bi, čini mi se, izazvao veliku reakciju javnosti i, praktički, poništio reklamnu kampanju koju je ministar Pavić skupo platio. Premijer uvijek diplomatski i odmjereno komentira događaje i odgovara na pitanja međutim, eto, samo jedna reakcija na rubu odmjerenosti može izazvati prijepore a dio građana koji su, eventualno, dvojili usmjeriti tamo gdje nitko od vladajućih ne želi.
Slično, na nekakav način, možemo promatrati i objavu ovog prijedloga župana koja se, svakako, može promatrati na dva dijametralno suprotna načina uz zadršku svih onih promašenih programa i neispunjenih obećanja.
Njemački grad Würzburg s najstarijim njemačkim sveučilištem je, za njemačke pojmove, sa svojih 135 tisuća stanovnika relativno „manji“ grad međutim JMU sa svojih tridesetak tisuća studenata dao je 14 nobelovaca, a posebnost je što je u vlasništvu Univerziteta i satelit. Pravi pravcati satelit koji studentima služi za izučavanje tehnologija i tehnika koje proizilaze iz same te činjenice. Siščanin Luka Strižić prošle je godine podijelio s nama svoje iskustvo jednosemestralnog studiranja na tom Univerzitetu a podijelio je i oduševljenje naučenim. Luka je danas „vani“ gdje se njegova znanja skupo plaćaju. Würzburg ima tradiciju. Što je u stvari tradicija. Nešto što je nekada moralo započeti.
Sisak ove godine dobiva i prvi u Hrvatskoj razred gdje će se srednjoškolci obrazovati za zvanje „tehničar računalnih igara“. Naizgled čudno zanimanje posebno za nas starije koji smo u STEM područjima totalni duduci i priznajemo samo igre bacanja potkove i, eventualno, igre loptom. Tehnologija koja ogromnom brzinom grabi naprijed i sve one koji su je sposobni slijediti nagrađuje dobrim poslovnim mogučnostima i stalnom napretku. Oni koji su to na vrijeme, ili malo prije vremena, prepoznali danas su već izuzetno i globalno uspješni.
Za vjerovati je i nadati se da će i ova ideja naći plodno tlo i razviti se u nešto što je dio vremena u kojem živimo a još više budućnost. S druge pak strane na neki je način opravdana skepsa većine građana kada gledaju oko sebe i vide da se ne razvija niti ono što je logično, a projekti koji se „izvikuju“ umiru i skupljaju prašinu na policama da bi bili zaboravljeni u trenutku kada „svane“ neki novi.
Idemo, dakle, pilu izokrenuti naopako.
Da li je gospodarska i demografska devastacija područja Banovine, kao većeg dijela Sisačko-moslavačke županije učinjena smišljeno s ciljem da se danas na tom području „izgradi“ neki hrvatski „Banijakodur“ na tragu onog iz kazahstanske stepe što bi drastično pojeftinilo gradnju jer ne treba iseljavati stanovništvo, nadoknađivati zasijana polja i sve druge troškove koji proizilaze kada se „čisti“ neko urbano područje.
Poučeni, dakle, iskustvenim normama neizvršenih obećanja i raznoraznih programa koji nikada neće biti ostvareni te raznim eskapadama vodećih ljudi koji bi trebali realizirati i ovu odluku svakako da nemamo pravo na neki veliki optimizam. Pitaju li se građani s razlogom hoće li župan osobno ili netko iz njegova tima „provozati“ neko od svemirskih prometala koje bi, normalno, trebali proizaći iz tog svemirskog programa. Naime, i ako je Svemir beskonačan ipak nije baš toliko „prazan“. Samo dok se dođe do „svemira“ nužno je izbjeći sve letjelice kojih je zemaljsko nebo prepuno, a onda dolazi „svemirsko smeće“ u zemljinoj orbiti koje, također, treba izbjeći. I da, da li će te „naše“ svemirske letjelice povesti nekoga? Dokle i kuda? I da, da li će ih vratiti nazad? Može li se predbilježiti za neko od tih putovanja ili je lista putnika već složena?
Pitanja je puno ostaje nam jedino nada da će se poslije sjednice Skupštine znati nešto više. Radi li se o ambicijoznom programu s ozbiljnom i temeljito razrađenim planom ili je u pitanju samo jedna od „patki“ koja će omogućiti uhljebljivanje desetak „stručnjaka“ koji će, možda, sutra na tragu dobre prekse „rudnjaka i košara“ tumarati po banijskim bespućima umišljeni da su vanzemaljci. Vanzemaljci?

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here