Dijamantni pir Barice i Mate Stanešića: Poznati Petrinjci iz Nove ceste skupa 60 godina, vjenčani su 17. svibnja 1959.

U ovo naše vrijeme krhkih, nestabilnih i nejakih brakova, sklapaju se (o)lako i slamaju (pre)brzo, vrijedi zabilježiti potpuno drugačiji slučaj Bare (Barice) i Mateja (Mate) Stanešića iz petrinjske Nove ceste. Ovom bračnom paru u petak 17. svibnja 2019. napunilo se točno 60 godina svatova i početka zajedničkog života. A taj tzv. dijamantni pir proslavili su bez velikog društva, uz svoje nazdravljanje, pladanj narezaka, kolače i sjećanja na 17. svibanj 1959. iznesena samo PS portalu.
– Bilo je Tijelovo i iz Gajeve ulice pješice smo došli u svetoga Lovru. Kako onda, tako i sada! – najkraće veli Mato Stanešić, jedan od malobrojnih, rijetkih „starih“ Petrinjaca po obiteljskim korijenima, tradiciji, običajima i zanatu. Iako je 37 godina u Gavriloviću vozio kamione, a u ratnom progonstvu u Zagrebu četiri godine i putnike u autobusima ZET-a, zapravo je iskonski lončar, keramičar, topar, po petrinjski…
I s punih 83 godine ovim poslom bavi se kao u mladim danima. U radionici obiteljske kuće svakodnevno „mijesi“ i prerađuje glinu, a gotovu lončariju svih vrsta, oblika i namjena prodaje iz vlastitog skladišta ili nudi izravno na tržištu: svakog petka na tjednom sajmu u Velikog Gorici, subotom u Samoboru i svake prve subote u Popovači. Izlazi i na velike petrinjske manifestacije, obvezatno je pokraj paviljona na Lovrenčevo…
U takvom živom životu svoga Mate, supruga Barica stalni je kućni oslonac domaćice i pomagačice.
– Nema recepta za ovako dugi brak. S obje strane potrebno je razumijevanje, tolerancija, dogovaranje, popuštanje, poštovanje i ljubav – za njihovih sretnih i uspješnih 60 godina slavljenica nabraja osnovna pravila. Momak iz Petrinje i djevojka podrijetlom iz Lukavca kraj Velike Gorice upoznali su se u jesen 1958., zaručili u ožujku iduće godine i vjenčali već u svibnju 1959.
– „Hodali“ smo samo pola godine, tako je bilo u starini, držali se običaja i pravila. U obitelji Stanešić idućih 18 godina živjeli smo zajedno s Matinim roditeljima- sjeća se Barica. Isti su im nadnevci rođenja, Matiji 28. travanj 1936., Barici 28. ožujak 1941.
Roditelji su sina Antuna i kćerke Mirjane, imaju unuka, studenta Marija, oduvijek su ( osim prisilno prognani za Domovinskog rata) na istoj adresi u Gajevoj ulici, gdje je dugovječan ovaj krak loze Stanešića. Tu je od svojih starih Mata naučio ne samo lončariju-keramiku nego i zavolio glazbu, pa je jedan od legendi tamburaškog sastava Stucka, a veteran Gradske limene glazbe s neprekidnih 58 godina članstva. Višestruko je nagrađivan majstor-lončar, među najstarijim je majstorima ovog zanata u Hrvatskoj, u svojoj radionici izučio je talentiranog, vrijednog i uspješnog nasljednika Valentina Valentu.
Na dan 60 obljetnice braka, u kući i dvorištu Gajeve ulice br. 30. naveliko smo se čudili i propitkivali zašto takav tradicionalni, društveni, druželjubiv i veseo par preskače veliki događaj. Sjećamo se, i u novinarskoj arhivi imamo članak iz Večernjaka, o njihovom raspjevanom i rasplesanom zlatnom jubileju, 50-godišnjici zajedničkog života.
– Ne znači da nećemo proslaviti, ima vremena- zagonetno su uzvraćali Barica i Mato.
Glavni svjedoci iz crkve sv. Lovre mogu svjedočiti i na dijamantnom piru: mladoženjeni su kumovi Željko i Dubravka Bifflin u Petrinji, a mladenkina je živa samo kuma Štefa Karnas iz Lukovca.
Priča Antuna Petračića

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here