Kupa joj je okružila kuću. Morala je naučiti veslati do suhog tla

Autor:Miroslav Šantek

I DOĐE TAKO VRIJEME kad se na nebo navuku crne oblačine. Kad se s nebesa na zemlju sruči teška kiša. Ona duga, uporna, gusta. Ona koja nakon nekog vremena postane problem. Kad na stolove političara i medija stignu dopisi o mogućim ili već postojećim poplavama i opasnostima koje one donose. Znaju se već unaprijed lokacije gdje nesretni ljudi i njiihova imovina stradavaju od nabujalih rijeka. Dižu se službe na noge, ponekad i premijer helikopterom doleti vidjeti kakva je situacija, društvene mreže, novine i portali su puni najnovijih potresnih fotografija s pogođenih poručja, organizira se pomoć, obrana od poplava, brane se kuće i ulice i na kraju sve to prođe. S više ili manje posljedica. Situacija se smiri, svi na to zaborave sve do idućeg puta koji će sigurno doći. Jer nitko ne liječi bolest, već ju samo zalječuje. Ali postoje mjesta na koja premijer nije i teško da će doći. Ovdje je bolest trajna, traje godinama i nitko ju ne liječi. To mjesto se zove Mala Gorica. Selo uz Kupu. Selo bez nasipa. Selo tik do Petrinje.
Drugog dana nakon obilnih kiša, morao sam vidjeti to svojim očima. Nešto me vuklo na to mjesto. Bilo je hladno, vjetrovito, dim s krovova kuća je tražio svoj put prema kišnom nebu, Mala Gorica je spavala u kasno popodne, dok su njeni donji dijelovi, ulice uz samu Kupu i putu prema selu Žažina očekivali svoju mokru sudbinu. Još uvijek se moglo proći dobrim dijelom ceste, mada je Kupa već bila blizu, na par metara, samo što se ne izlije. I tako sve do kupališta u Maloj Gorici pored kojeg se nalazi šumarak i crkvica Majke Božje Snježne do koje s enije moglo doći. Kupa ju je opkolila i napravila od nje otok. I presjekla cestu i svojom dubinom počela prijetiti prometu. Jedan automobil zagrebačkih registarcija je prošao kroz vodu, a vozač je izišao mobitelom snimiti nadolazak velike vode. Tu gdje je stajao za sat vremena će biti metar vode. A ljudi u obližnjim kućama nisu snimali taj prizor. Oni ga nažalost, vide i dožive često. Vidio sam kako iz dvorišta izlazi automobil i odlazi još uvijek prohodnim dijelom ceste, a gazda kuće mu maše. Sasvim sigurno se neće vratiti u svoju garažu na neko vrijeme. Situacija je postajala mučna. Kiša je sve jača padala, lokvice su se počele stvarati i oko moga automobila, a vjetar je njihao drveće uz rijeku. Otišao sam i ja na sigurno.


JUTRO, TRI DANA POSLIJE,  cesta više ne postoji. Pretvorila se u jezero, u široku i duboku vodenu površinu. Voda je prekrila sve, i cestu i ulaze dvorišta, livade na kojima pase stoka, samo betonski stupovi javne rasvjete strše iz vode. Nema ni znakova života. A onda je prošlo vatrogasno vozilo na drugu stranu sela i istovarilo čamac kojim će vatrogasci prenijeti hranu i higijenske potrepštine ljudima koji su ostali zarobljeni i odsječeni od svijeta. Tu je i petrinjski gradonačelnik Dumbović koji je došao vidjeti kakva je situacija i koji kaže da bi trebalo proglasiti elementarnu nepogodu zbog ovih šteta, a javljaju mu da je desetak kuća u kojima su ljudi ostalo odsječeno i do kojih se ne može doći.

ANDREJA KOVAČ VALENŠAK je jedna od tih ljudi zarobljenih na neodređeno vrijeme vodenim okovima. Njenu kuću je okružila Kupa, a nju je višegodišnja situacija, uvijek ista mokra priča natjerala da se pobrine za sebe. Kupila je čamac i naučila veslati. Sad bar može nakratko pobjeći na suho. Doći u civilizaciju i među ljude. Otići do dućana ili doktora. Da je zadovoljna nije – daleko od toga. Kaže da nitko ne čisti korito rijeke i u to u kombinaciji s nepostojanjem nasipa donosi vodenu katastrofu svake godine. Uzela je donijetu pomoć, zahvalila na njoj, sjela u čamac i odveslala “sredinom ulice” svojoj kući – otoku. Država njoj i drugim nesretnim ljudima iz poplavljenih dijelova Male Gorice nije pomogla u smislu da kažu – dosta je bilo, ajmo napraviti nasip i očistiti korito Kupe. Kupa je došla, poplavila i sama će i otići i osloboditi ljude. Ali će se sasvim sigurno i vratiti. Oni to jako dobro znaju.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here