soba obješena u zraku kao naranča,
kao narančasta svjetiljka,
nad zelenom i modrom vodom Zagreba;

Jaki vjetrovi njišu zelenim krošnjama Metropole. Doslovce jaki vjetrovi. Suhe i trule grane otpadaju iz krošnji drveća zajedno s mladim grančicama koje su izdašno olistale prevarene blagom Zimom. Vjetrovi pušu, kako Metropolom, tako i Provincijama. Raspuhat će ono malo smoga poluugaslih tvorničkih dimnjaka, razvući ono malo guste magle koja se prije jutra znade provlačiti strništima i zapuštenim njivama. Počistit će vjetrovi zrak pa će se lakše disati jedno vrijeme. Nažalost smeće što pluta vodama tekućim i stajaćim ostat će i dalje na površini. Govna što nam gade Zemlju desetljećima ostat će i poslije vjetrova, a njihov smrad će se još žešće osjetiti poslije sjeverca koji pročišćava nozdrve.

ja sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno,
a ponovno počinje kiša

Narod optimistički zaključuje: svako zlo za neko dobro. Meni se čini da je obrnuto: svako dobro za neko zlo. Ima onih koji misle da je svako zlo za novo zlo. Poslije vjetra stižu poplave. Vodeni valovi i njihovi vrhunci. Nebo se spustilo preko haube; sivo i tmasto i teško. Pufasti oblaci prepuni krupnih debelih kapljica dodiruju vjetrobransko staklo. Umjesto krupnih kapi kiše s radija krupne gluposti udaraju o šoferšajbu. Marija Gerbec Njavro predstavlja listu 32: zelenu listu. Nenad, Mato i Marija reprezentiraju niz nezavisnih lista. Nezavisnih od čega? od zdrava razuma? Oni ne žele u EU parlament nego žele otvarati teme koje ih tište. A tišti ih sve od mlijeka do brodogradnje i nezbrinutih životinja. Gospođa Marija pozdravlja slušaoce, htjela je pozdraviti slušatelje ali se u zadnji tren predomislila.

poderi pozivnicu, otkaži večeru,
prevari muža odlazeći da se počešljaš
u nekom boljem hotelu.

Kad bude preslušavala ovu snimku, ako je bude preslušavala, možda se opet predomisli. Rečenica joj je dugačka i zbrčkana baš kao i vrijeme. Kao tradicionalna treća svibanjska bura koja u pravilu dolazi odmah iza Majčina dana. Hvala bogu lokalna lekenička radio stanica ubacuje se u program. Gledam oblake u retrovizoru. Nebo olovno sivo kao na sudnji dan. HR1 vraća se u antenu. Zeleni bi uzgajali marihuanu. Možda i druge narkotike! Mijin prah? Marija kao da je već uzela isti. Mato će dalje govoriti seljački. Gasim radio. Seljačina mi je pun kufer posljednjih dana.

more od olova i nebo od borova.
Udaljeni glasovi koji se miješaju:
glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata.

U glavi glas Aleksandra Stankovića. Predstavlja svoje goste. Prošle nedjelje predstavio je čak tri gošće. Tri učitelja. Kad si bjelosvjetska fukara onda Aleksandar može laprdati s tobom skoro pa čitav sat. Samo ako pošteno radiš svoj posao onda se s tobom nema što razgovarati pa privedu još tri takova da kao gledateljima ne bude dugočasno. On će se žrtvovati ovaj put; žrtvovati razgovarajući s dosadnim gostima. A gosti su sve prije nego bezlični. Podučavaju našu djecu i pri tom se, razvidno je, jako trude. Ana, Maja i Zvonimir rade svoj posao dobro; i nisu jedini. Nisu predstavljeni kao ljudi koji kvalitetno rade svoj posao nego kao profesori koje učenici obožavaju.

Dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.
Znam da će biti još mladosti, ali ne više ovakve;

Iz svega je vidljivo da njih troje voli, zapravo obožava svoj posao, baš me briga obožavaju li ih njihovi učenici. Čitav sat poslije nedjeljna ručka naći će se vremena i za osrednje literate i olinjale sportaše, pa čak i za one političare koji to još nisu jer nisu testirani niti na jednim izborima. Danas je čitav sat dodijeljen Goranu. Zapravo samo dvadeset minuta ali njegova, Goranova, vremena koje se svima odviklim od lakih ili težih droga samo pričinja kao puni sat. Vrijeme je da se krene, ali to kretanje je jako, jako usporeno. To vrijeme stoji, visi i ne da se preko usana.

Raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih
podataka naše mladosti,
koja nas pred vlastitim očima vara i krade i napušta.

Drago mi je zbog Aleksandra, čini se da je veoma zainteresiran što će to Goran možda uspjeti izgovoriti. Drago mi je zbog Aleksandra jer se ne dosađuje kao prošlog tjedna s onim marginalcima što podučavaju tuđu djecu. Drago mi je zbog svih Vas.

ustajem tek da okrenem ploču.
Da li je to nepristojno u ovakvom času?
Mozart, Requiem, Agnus Dei…
Ne daj se, mladosti moja.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here