U Kostajnici održana promocija knjige pjesama Roberte Nikšić ‘Patela’

Autor: Marija Krupić

17. svibnja 2019. Društvo prijatelja knjige „Milivoj Cvetnić“ Hrvatska Kostajnica, uz podršku Gradske knjižnice i čitaonice „Milivoj Cvetnić“ Hrv. Kostajnica, priredilo je promociju knjige pjesama Roberte Nikšić, Patela. Knjigu su brojnoj publici, okupljenoj u kostajničkom hotelu, predstavili Petar Gudelj, Ivan Lovrenović, Đuro Tadić te članovi i članice Društva. Nazočne je pozdravila Stela Cvetnić-Radić, predsjednica Društva, posebno zahvalivši na dolasku Ivanu Lovrenoviću i Petru Gudelju.

Roberta Nikšić je rođena u Mrkonjić Gradu 1982., a odrasla u Velikoj Kladuši. Diplomirala je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a Ženske studije je završila u Zagrebu. Objavljivala je  prikaze/recenzije u časopisima Bilten Franjevačke teologije, Bosna Franciscana, kratke priče, osvrte, kolumne i reportaže u reviji Svjetlo Riječi, a znanstvene članke teološke provenijencije u Journal of the European Society of Women on Theological Research. Prvu zbirku poezije objavilo joj je Društvo prijatelja knjige „Milivoj Cvetnić“ u Hrvatskoj Kostajnici 2017. godine. Kako je rekla sama pjesnikinja „susret s njima pretvorio se u blagoslov“. Odnedavno živi u Cavtatu.

Knjiga pjesama Roberte Nikšić je jedanaesta u biblioteci DPK Milivoj Cvetnić. Tiskana je u 250 primjeraka, jednostavnog je, neupadljivog  dizajna, ali od prve do zadnje stranice zaokuplja svojom osobitošću izraza i ljepotom misli i osjećaja. U svojoj sjajnoj recenziji zbirke Petar Gudelj, jedan od najvećih hrvatskih književnika, dragi prijatelj koji od samog početka daje podršku  radu Društva, istaknuo je:

“Piše i zna što piše, i zna se što piše. Srcem srčano i umom umno. Gradi kuću od riječi. Gradim je polako, kaže, ciglu po ciglu. Ima samo jezik, riječi, i to malo dosuđena vremena. A kad napiše kuću, sagradi pjesmu, u njoj se može živjeti, moliti, voljeti. Ona čuva od nevremena svoga pisca i čitatelja. Pisanje je, kaže, njezina kuća i domovina. Zato se prema njemu tako drži, zato ga drži stvaralačkim i svetim.
Ima Bosna, u Bosni Varcar, u Varcaru kuća. U kući, pod ognjištem, pod pepelom, njezino srce. Piše Bosnu, piše Varcar i pišući ga dijeli s Ivanom Lovrenovićem i Ivanom Franjom Jukićem. A Varcara više nema, ni kuće, ni domovine. Domovina je riječ/ ispražnjena značenja./ Domovina još postoji samo u knjigama. Zato riječima, od riječi treba graditi kuću i domovinu.
Što ona i čini, svjesna svog gradiva, svoga jezika: materina, varcarskoga, ikavskoga, majdanskoga, gvozdenoga. Od kojega su vjekovima kovane pjesme, k‌ose, sablje. Tragovi čekića varcarskih kovača vide se i slute na rečenicama i riječima. Kao u otiscima ploča i čavala što ih konji ostaviše po putima pokraj Crne rike i ispod Lisine planine.“

Stihove iz zbirke čitali su Mirjana Lahovsky-Žličarić, Ines Konjevod i Marija Krupić, a program je uspješno vodio Damir Ducić. Đuro Tadić je predstavio i najavio Ivana Lovrenovića, sarajevskog  pisca, urednika i novinara koji je rođen u Zagrebu (1943.), a danas živi u Sarajevu, koji je potom nadahnuto govorio o poeziji  Roberte Nikšić  istaknuvši njihovu zajedničku vezanost za Varcar Vakuf (Mrkonjić Grad) i Bosnu.

Ovu prelijepu i emocijama prebogatu pjesničku večer, završila je autorica Roberta Nikšić toplim, iskrenim riječima zahvale u kojima je istaknula sudbinsku vezanost uz Kostajnicu čije srušene i napuštene kuće podsjećaju na njen Varcar. Nakon mnogih gradova, nakon mnogih „hirovitih i virovitih rijeka“ koje je preplivala, kako napisa Gudelj, ona i dalje putuje, prema novim gradovima, novim kućama, putuje životom koji ju je, nema slučaja, doveo i k nama u Hrvatsku Kostajnicu.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here