Dok jezdiš ka Alemanji

Autor:Miroslav Šantek

U kasne poslijepodnevne nedjeljne sate, ako prošetate do nasipa Petrinjčice i zastanete pored betonskog mosta na kraju Srnakove ulice, lako ćete uočiti da kako pada noć, sve više automobila, ponekad i u manjim kolonama prolazi preko tog mosta. Ti automobili imaju bosanske, slovenske, austrijske, registracijske tablice i dolaze s juga, iz smjera Hrvatske Kostajnice, a radi se o građanima Bosne i Hercegovine koji ovim putem odlaze prema Sloveniji i Austriji gdje rade, a vikendom sjednu u automobil i nakratko se vrate kući. I tako taj ciklus vožnje traje već duže vrijeme. Na njihovom putu Petrinja je nezaobilazna stanica, jedini grad u kojem se moraju voziti gradskim ulicama i pronaći putokaz, željeno skretanje za Zagreb. Oni koji prelaze preko mosta Petrinjčice koriste  skretanje iz Radićeve ulice u ulicu Katarine Zrinski, pa Srnakovom preko mosta, skrenu desno prema Sajmištu i izađu na Gupčevu koja ih dalje vodi ili na Zagrebačku ili na obilaznicu na ulazu u Novo Selište prema kupskom mostu. Dalje je lako: Brest, Mala Gorica, Petrovac, Žažina, Dužica i autocesta Lekenik – Zagreb, odakle vode autoceste prema Sloveniji i dalje. Ali Petrinja je to zanimljivo odredište, gdje su putnici na neki način shvatili da ovim putem krate putovanje za nekoliko kilometara. Koji im je putokaz, što li kažu kad objašnjavaju nekome da moraju skrenuti u Petrinji kod ..čega?

No, kako god bilo, te kolone radnika koji se vraćaju na posao daleko od njihovih kuća je postala uobičajena petrinjska slika. Pomalo tužna. Na brzinu prođu ti vikend sati u domovini i u okrilju svog doma, dvorišta, grada, prijatelja,obitelji.. Uvijek dođe trenutak kad se mora sjesti u automobil i krenuti na dugotrajnu,daleku vožnju. Na ponovni arbajt za gazdu Kurta. Tako su tu pojavu opisali momci iz sarajevske grupe Zabranjeno pušenje. Sredinom osamdesetih su snimili, (za mnoge fanove onog istinskog, starog “Pušenja”) njihov najbolji, dvostruki album Dok čekaš sabah sa šejtanom. Na tom albumu se nalazi i pjesma Dok jezdiš ka Alemanji.

Ono, kad se ispred tebe nakote pive u vlaku i kad žestoko šakom udariš naslon jer ideš na arbajt za gazdu Kurta i ostavljaš i ženu i djecu i društvo i grad…  A čežnja ti srce razara.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here