Mokro ludilo

Autor:Miroslav Šantek

Nakon jučerašnjeg (po tko zna koji put ovog proljeća) potopa, mnogi građani su pohrlili iskoristiti  malo suhog i toplog današnjeg vremena za kavicu na terasama kafića. Kud svi Turci tud i mali Mujo, pa tako i ja s prijateljem sjedoh na vrlo ugodnu temperaturu i dobro popunjenu terasu kafića, kad su “iznenada”  iznenada sa juga i zapada velikom brzinom došle crne oblačine i nemilosrdno počele bombardirati zemlju kapljicama vode. Kavu smo popili i razišli se. Brisači automobila na vjetrobranskom staklu su ponovno proradili, kiša je postajala sve jača. Tamno nebo iznad grada filmski je pojačala slika upaljenih uličnih lampi na Arhovoj – u tom dijelu grada se upravo skida stara javna rasvjeta i postavlja nova, a kiša je omela radnike u njihovom naumu.

A onda potop u samo par minuta. Kao da je netko na nebesima otvorio slavinu do kraja i zasuo Petrinju hektolitrima vode. Ulica se naglo ispraznila. Studentice sa obližnjeg faksa su protrčale kroz gustu kišu, biciklisti su pokušavali što brže stići do nekog suhog mjesta, a oni koji su imali kišobrane su lagano hodali kroz kišnu zavjesu – oni su tako i tako mokri. Svejedno im je. Tamo u daljini, na zapadnom obzoru plavi se nebo i sija sunce dok ovdje kiša curi kao iz kabla. Mokro ludilo.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here