Chairman Emeritus

 Marijan Jozić je naš suradnik, dopisnik koji nam se javljao i slao priče sa svih strana svijeta i inžinjer koji je upravo doživio vrhunac svoje poslovne karijere na kojem mu čestitamo! PS portal

Bio sam u Pragu na konferenciji o zrakoplovstvu. Već dugo sam uključen u konferenciju-od 1999. godine. Zadnjih 7 godina sam bio njihov predsjednik. Kažem bio jer sam odlučio prestati biti predsjednik. Neću biti kao onaj Sepp Blatter iz FIFE -nogometne udruge. On je volio biti šef, a to je slatko. Zato se teško povući i postati običan smrtnik. Biti poznat je divna stvar. Svi ti se jave, nasmiju se, s tobom se rukuju i sretni su kad s njima popričaš. To je divna stvar kad si nečiji idol ili uzor.
No, samo najveći među nama se odluče prekinuti tako nešto. Biti predsjednik, pogotovo dobar predsjednik nije lako. Vjerovatno se u mozgu stvaraju molekule endrofina pa se postane ovisnik i takav život se želi zadržati. Osim Blattera, imamo tu i puno drugih koji su ovisnici o tom endrofinu pa ni ne razmišljaju da se maknu s te pozicije. Ima primjera koliko hoćete: Putin, Enduro, Nancy Pelosi, Trump, Kinez Ping, Bandić, Agrokorov bivši šef Todoric, Erdogan, Milošević, Saddam Husain, itd.  Gdje god se okrenete naletite na kakvog šefa ili šefića koji se ne da smijeniti, a sam neće da ode. Često je situacija takva da čovjek u početku radi dobre stvari i pravi dobre poteze no nakon nekog vremena postane već dosadan jer ga pregazi vrijeme pa pravi glupe odluke ili čak nanosi štetu svojoj firmi, udruženju, državi. U jednom trenutku takav vođa pomisli da je najpametniji i da je bezgrješan. Ne pada mu ni na pamet da svoju funkciju prepusti nekom drugom. Na kraju propadne i sa sobom povede još i svu svoju družinu. Takva ovisnost se ponekad nađe i u porodičnom krugu. Uvijek postoji neki “pater familias” koji je glava porodice i sve ostale drži pod kontrolom. Ali, to je druga priča.


Nemam namjeru sebe uspoređivati s njima ali pokušavam objasniti što znači endorfin. Dakle, da ne bih sebe doveo u takvu situaciju da postanem dosadan svima i sebi i da ne počnem donositi čudne odluke, odlučio sam da stanem i da štafetu predam nekome drugom i da tako pobijedim taj endorfin. Nakon 7 godina, a to je nekako moje razdoblje, došao je red da napustim poziciju predsjednika. To nije lako jer sam napravio puno stvari i mogao sam još i više. No, kako je govorio moj pokojni tata, treba svirati, ali znati i staviti frulu za pojas. Bolje da stanem na vrhu karijere nego da me za godinu -dvije izbace kao nesposobnog za modernu avijaciju.


Dakle, u Pragu mi je bila zadnja konferencija kao predsjedniku. Malo mi se stegnulo grlo kad sam imao završni govor. Jer 700 inženjera je ustalo i pozdravilo me pljeskom. Prozvali su me čovjekom desetljeća i dali mi fantastičnu plaketu. S knedlom u grlu sam se pozdravio s kolegama s kojima sam 20 godina dijelio dobro i zlo, a 7 godina sam bio njihov predsjednik. Isto tako sam bio predsjednik 4 komisije koje su definirale nove standarde u avijaciji te ujedinio udruge koje se bave elektronikom u avionima s mehanikom. U moje vrijeme je konferencija narasla sa 500 na 700 inženjera koji se sastanu jednom godišnje 4 dana i rješavaju probleme koji uštede avijaciji milijune dolara. U tom trenutku sam postao Chairman Emeritus (Umirovljeni Predsjednik). Moju sada bivšu funkciju preuzima novi predsjednik koji je iz firme American Airlines.

Jedino što mi nije uspjelo u mom mandatu i što me jako rastužilo je da niti jedna firma s Balkana nije postala član naše organizacije. Bili smo u Zagrebu na jednom manjem sastanku udruge i pozvali smo 150 firmi koje se bave zrakoplovstvom na području Balkana i Italije. Samo jedan inženjer iz Croatia Airlinesa se odazvao. A ne bi ni on došao da ga nisam ucijenio. Žalosno. Možda je i to razlog što sve te firme i firmice tako loše posluju. Slabo surađuju s drugima i vjeruju da se sami mogu održati i hvatati u klinč s ostatkom svijeta.
Ali, sve u svemu – mojih 7 godina predsjednikovanja ipak je veliki uspjeh. Nisam ni računao da bih 40 godina nakon završetka gimnazije u Glini postao poznat kod svih velikih firmi koje se bave zrakoplovstvom, bilo prijevozom putnika ili proizvodnjom aviona ili opreme i da me jednoglasno proglase čovjekom desetljeća.
Eto tako izgleda kad je čovjek na vrhuncu karijere.

By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here