Netko mora biti prvi

Autor:Miroslav Šantek

Ta zgrada je stara skoro160 godina. Nezaobilazan je petrinjski motiv razglednica, svojom visinom i veličinom nadmašuje sve zgrade građene prije onog drugog rata u Petrinji. Ona je pravi biser graditeljstva i kuća u kojoj su se školovale tisuće Petrinjaca. Ona je zgrada koju mnogi pamte. Ona je Srednja škola Petrinja.

To zdanje u moje vrijeme se zvalo CUO „Braća Hanžek“ Petrinja.Dvije godine moje mladosti je ostalo u tim zidinama. Moja sjena s  tisućama drugih još uvijek živi u nekom kutu te zgrade.  Kad sam završio školovanje,  istog ljeta sam dobio posao u struci, baš kao i svi moji kolege. Nevjerojatno dobra i sretna priča tog doba za današnje vrijeme koja nažalost nije dugotrajala –  za par godina je došao rat koji je sve  promijenio. Ljudi su razorili svoje odnose, a kad je prošao, ostavio je iza sebe zapušteni, razrovani i uništeni grad. A država ko država, odmah je vraćala institucije u grad, odmah je krenula uspostavljati život u onom rasulu i besmislu. Netko je morao biti prvi. Netko je morao u tom tek oslobođenom gradu sjesti u školske klupe. I tako je kotač povijesti odredio da te 1995. godine u školske klupe petrinjske srednje škole sjednu mladi  – 1980./81. godište. I provedu u njoj četiri godine. Generacija X. Ona koja može reći da su prva generacija nove petrinjske školske povijesti.1999. su maturirali i razišli se svaki svojim putem. Tako to uvijek na kraju biva.

Prije nekoliko dana javili su se PS portalu. Nekadašnje društvo, dio od te velike ekipe je odlučilo proslaviti 20 godina mature pa su se tako okupili na starom mjestu koje danas bitno drugačije izgleda  nego u njihovo vrijeme. Školska zgrada je obnovljena i izgleda kao nova, neki drugi klinci su u njoj, preko puta je kafić, veliki trgovački centar.. sve je drugačije. Drugačiji su i oni. 20 godina je prošlo. Svako od njih nosi svoje brige i radosti, svako ima svoj put. Ali, eto, opet su se sreli. Opća gimnazija 1995.-1999. Razrednici Tonka Pezelj i Božo Judaš. Obišli su zgradu, sjeli u školske klupe i ponovo je napustili. Do nekog sljedećeg puta. I otišli u Štuku na večeru i zabavu, na noć druženja. A jutro uvijek mijenja sve.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here