Berber u Klovićevim dvorima

Autor: Ljiljana Lekanić-Kljaić
Fotografije: Zdravko Turkulin

U Klovićevim dvorima traje monografska izložba djela Mersada Berbera. Nakon 31 godine prilika je da opet vidimo osebujno slikarstvo ovoga majstora tehnike. Kustosica izložbe je Jasmina Bavoljak, a tekst kataloga potpisuju E. L. Smith i A. Abadžić-Hadžić. Izložba je dio ciklusa Moderni klasici koje u zadnje vrijeme muzej prezentira. Ovom osebujnom slikaru odgovara sintagma modernog klasika i u pogledu tema i načina izvedbe slika. Crtač je to leonardovskog kova i umijeća, a atmosferom podsjeća na začudne nadrealističke kompozicije iz kojih iskaču njišteći konji i smiješe se neobične velaskezovske žene.

Berber je rođen u Bosanskom Petrovcu, a studirao je u Ljubljani. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada i priznanja, a izlagao je u Londonu, Madridu, New Yorku, Moskvi i Barceloni te posthumno u Istambulu. Vrstan crtač, ilustrator i grafičar radio je i plakate za Kusturičine filmove i omote za ploče Indexa. J. Bavoljak ističe da mu je crtački talent davao  lakoću stvaranja vidljivu u kolažnom pristupu punom citata. Dok su citati iz islamske civilizacije,  artistički uzori pripadaju ikonografiji kršćanstva. Upravo tako prevladava privide stvarnog i doseže začudnost na različitim razinama. Kroz djela provlači vlastitu kulturnu tradiciju obilježenu dodirom Istoka i Zapada. U ciklusima Sarajevske kronike, Hommage a Velasquez, Srebrenica i drugima isprepliće umjetnost prošlosti i sadašnjosti, a citatima iskazuje vlastite egzistencijalne preokupacije. Smisao za detalj (u kojem se krije Bog kako ističe Burchardt), kaligrafiju i ornament naslijedio je iz istočne tradicije i od majke poznate tkalje tepiha. Interesantna je familijarnost prikazanih motiva naslikana nevjerojatnom preciznošću detalja. Inspirira ga čovjek i tragična sudbina ljudi, koju crpe iz otomanske prošlosti, ali i iz rata krajem 20. st. Berber ističe da se u Bosni osjeća tragičan usud ljudi koji su živjeli na razmeđi velikih civilizacijskih kultura. Koristeći različite tehnike (crtež, bakrorez, litografiju, drvorez u boji, ulje, temperu, pastel)  na različitim podlogama (dasci, drvu, papiru, platnu) stvara onirički svijet gdje je vrijeme nedefinirano, a grupa ljudi je istovremeno i zbroj osamljenosti. Zanimaju ga marginalci i stradalnici prema kojima pokazuje empatiju i privrženost. 70ih ga inspirira Ljetopis Mula Mustafe Bešeskije (18. st.) po kojem nastaje ciklus Kronika o Sarajevu sa arhetipovima  koji se javljaju kroz cjelokupan opus.

U ciklusu Put u Skender Vakuf prikazao je značenje bosanskog konjića s bezgraničnom ljubavi i poštovanjem, te se predstavio kao vrstan animalist. „Tamo gdje ne može nitko, on može“, rekao je Berber. U ciklusima Dubrovačke slike, Splav meduze i Komentari proročanski  predviđa krvavi rat, a u Ratnom dnevniku Dubrovnika i Sarajeva izravno govori o stradanju ova dva grada „kolažirajući u slike elemente ratne svakodnevice“ (A. Abadžić- Hodžić). Tako se sučeljavaju različiti materijali  koji predstavljaju sami sebe, a slici daju dojam trodimenzionalnosti.

Velika alegorija o Srebrenici je „koncipirana poput grčke tragedije, gdje Dedal i Ikar sreću forenzičare, derviše, prisustvuju mezarima i dženazama“. Potresne su  osobne priče o kojima progovara „kroz kolaže i montaže književnih, likovnih i fotografskih motiva“ (M. Šuvaković).

Kod Berbera volim poetsku sintezu starog i novog, nostalgičnog i suvremenog i to što stvara djela koja će nas kako veli Igor Zidić znati obraniti od vulgarnosti, ružnoće i grubosti.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here