Saboteri su ponovno u modi

Autor: Marjan Gašljević

Sabotaža kao pojam nastala je tijekom industrijske revolucije u Francuskoj kada su radnici ubacivali drvene klompe (fr. sabot) u strojeve za košnju i vršenje da bi iskoristili vrijeme popravka strojeva za odmor ali i da bi na taj način protestirali protiv industrijske revolucije i na taj način, po njihovom mišljenju, sačuvali svoj posao. Sabotaža se očituje u destrukciji pretpostavke neke djelatnosti gdje spada i pasivni otpor i namjerno loše ili nemarno obavljanje procesa. Za razliku od diverzije sabotaža je, obično, potajna, pritajena djelatnost.
Sabotaža je, evo, niti tjedan dana poslije izbora za EU Parlament postala glavna tema loših izbornih rezultata HDZ-a makar se svi članovi Stranke upirali reći da su oni, u stvari, pobijedili. Sveukupno jadne brojke oko ovih izbora na dušu su svim političkim akterima koji su u njima sudjelovali ali i u tim brojkama jasno je da je HDZ ipak stranka koja je dobila doista najveći broj glasova koji im, pak, ne daju pravo na ikakvo likovanje. Likovanje je, u stvari, apsolutno i izostalo već se samo podtura javnosti priča o kakvoj takvoj pobjedi a unutar stranke krenulo se u temeljite analize da bi se vidjelo gdje je bilo propusta a, očito, bilo ih je. Svakome tko imalo prati postizborne brojke mora se samo nasmijati „pobjedi“ u Zagrebu s jadnih 13%. I ta brojka, svakako, kao i sve druge ima svoju poruku s Mikulićem ili bez njega.
Prva reakcija iz tih „pobjedničkih krugova“ izrečena je od Plenkovićeva savjetnika Kopala koji je okrivio sada već općepoznatog, famoznog „Crnog Labuda“ ma tko ili što to bilo. Teorija Crnog Labuda ubrzo je pala kao općeopasna pa se je krenulo s teorijom sabotera kao potajnih i pritajenih inače „dobrih“ članova koji će se s vremenom i po potrebi „targetirati“.
Još iz onih „mračnih vremena“ najlakše je bilo mobilizirati javnost otkrivanjem i pronalaženjem sabotera ili ti, kako se tada znalo nazivati „elemenata“. Saboteri su sabotirali, i tada, sve i svašta. Od bratstva i jedinstva do borbe bikova. Međutim, da bi se uopće izbjegla vjerojatnost djelovanja elemenata ili ti sabotera sistem je razvijao (i razvio) sustav koji je djelovao, prvo preventivno, pa bi onda detektirao i na koncu ugušio svaku ideju a kamo li ostvarenje nekog djelovanja koje je imalo tuknulo na sabotažu. Za ove poslove školovani su i obučavani kadrovi za koje se, obično, znalo kazati da ne poznaju „ni tatu, ni mamu“. A, znamo, dobro obučeni (i poslušni) kadrovi svakom sistemu su potrebiti i dobrodošli. Osobno sam svjedočio u nastajnju samostalne hrvatske Države da su u taj sustav upali pojedinci koji su bili samo apsolutno poslušni što se ubrzo ispostavilo nedovoljnim, kontraproduktivnim čak.
Dakle, za ovakve izborne rezultate odgovorni su saboteri koji se kriju tu među nama. S tim saboterima, ili ti elementima, nužno se je što prije obračunati na način da se detektiraju i eliminiraju. Obzirom na veličinu i broj koji je potrebno pretresti da bi se detektirali elementi nužan je i dovoljan broj „stručnih“ ljudi koji će obaviti taj posao. Osnovni problem posla je tko će biti taj koji će stručnoj ekipi dati zadatak i s kojim pretpostavkama da bi krenuli u „akciju“ otkrivanja sabotera. Tu za amatere nema mjesta. Postoji, kao i u svakoj složenoj situaciji „kvaka“. Kvaka je u pitanju a slučajno saboter nije taj koji nalaže potragu.
Osobno sam na pragu okruglog 30 godišnjeg pripadanja Stranci. S pravom se pomalo strašim jer sam u dosadašnjem životu i radu u više navrata posmatram kao „onaj kojeg je teško kontrolirati“. I ako nikada nisam dokučio što to u stvari znači iskusio sam sankcije spram „toga“ tako da se i u ovoj akciji brinem kako će to izgledati i završiti. Ima jedna stara narodna poslovica koja kaže: „Najbolji je mir u kući – reče Cigo kada je ubio oca.“ Znaju li tu poslovicu oni koji će „odriješiti lanac“ i pustiti da se „identificiraju, lociraju, uhite i transferiraju“ njihovi dojučerašnji stranački prijatelji?
Poučen, dakle, vlastitim iskustvom nazirem da bi se ti saboteri mogli ponajprije potražiti među članovima Stranke koji su tu Stranku stvarali u njezinim počecima kada je bila detektirana i nazivana kao „stranka opasnih namjera“. Znamo, naravno, na kojim je vrijednostima ta Stranka stvarana da bi u samim tim svojim povojima neprimjetno bila razdvojena na istinsko, domoljubno članstvo najčešće poniklo iz radničkih i seoskih kršćanskih obitelji kojima je sveto bilo ime Hrvatske, Zemlja, vjera i obitelj. Oni su uzeli oružje, branili i obranili Zemlju zajedno sa svojim prijateljima i nešto i nekada drugačijeg političkog svjetonazora ali nedvojbenog hrvatskog. Drugi manji dio je pak „uzeo“ hrvatska dobra u svoje ruke i krenuo rastakati materijalne vrijednosti onih prvih. I ovu grupacije relativno je lako detektirati a to je još 1975. Bruno Bušić detektirao u svojoj vizionarskoj poslanici kao „bjelosvjetski lopovi i domaća gamad“. Treća je, pak, grupacija koju rijetko spominjemo a ona je itakako tu grupacija tzv. „crvenih prinčeva“ koji su „sklonjeni“ van granica na sigurno da bi bili povučeni kada je tebalo pokupiti vrhnje. Prepoznajemo ih po diplomatskim manirima, markiranim odjelima i nespretnim pokušajima križanja na prigodnim bogoslužjima.
Dakle, ako ste predugo u Stranci bez da ste se seljakali od one na vlasti do one na vlasti, ako vučete porijeklo iz skromne radničke ili seljačke bogobojazne obitelji koja Vas je dala krstiti s dva – tri dana starosti, ako niste uhljebili kućne ljubimce, rodbinu do sedmog koljena, šogora ili šogoricu, brata ili sestru, ako ste branitelj bez da ste kupili ratni put i invalidsku mirovinu, ako niste general a zapovjedali ste brigadom ili korpusom, ako nemate nekoliko stanova, vikendica ili zemljišta, ako niste sjedili bar u desetak nadzornih odbora i primali masne naknade, ako ste radili u nekoj firmi gdje radnicima isplaćuju minimalac ili ništa, ako niste diplomirali za desetak dana, ako državi ne dugujete bar koji milion, ako Vas HNS nije vodio po elitnim svjetskim hotelima, ako nemate bar nekoliko kaznenih prijava, a da ne govorimo bar o „tri mjeseca Remetinca“, ako Nacional nije objavio Vašu fotku s prostitutkama i „bijelom“, ako niste bili bar kandidat za gradonačelnika, načelnika, viječnika, ako Vam je otac, djed ili stric bio žrtva bar lokalnog predsjednika Narodnog odbora, ako, ako,….
Ako, dakle, nemate ovakve reference nadajte se da bi Vam mogli zakucati na vrata i „transferirati“ ili, u boljoj varijanti, dok se molite Bogu pod korom (jer naprijed za takve nema mjesta) upru u vas prstom uz uzvik: „Saboter“! Na koncu, članova s tim referencama je najmanje pa s tim i eventualna šteta. Ma ni to nije bitno ako se na slijedećim izborima osvoji vlast i ta antisaboterskom kampanjom upražnjena mjesta biti će brzo popunjena.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here