Mahao bi curama što rastu kraj Kupe

Autor:Miroslav Šantek

11 sati ujutro u sisačkom kafiću kraj Kupe. Terasa je puna, konobarice neprestano ulaze i izlaze s naručenim pićem, ljudi glasno razgovaraju, smiju se, sjede u debeloj i spasonosoj hladovini, a kava s mlijekom stiže i za moj stol. Povremeno poneki šetač pored obale zastane i mobitelom fotografira drugu stranu Kupe. Tamo, na žarkom suncu, uz samu obalu poredalo se tridesetak ribolovaca koji zabacuju udice u zelenu rijeku. Čini se da je u tijeku neko natjecanje  – moćan teleobjektiv mog fotoaparata približava natpise na majicama nekih ribolovaca gdje se nazire natpis ŠRU “Vidra” Budaševo. Ima i žena i djece koji hvataju ribe.

Samo velika ljubav i strast prema onom što volite može vas stacionirati na jarkom suncu, daleko od hlada ovog kafića. Tim ljudima je dobro, oni uživaju u ovom trenutku svojih života. A meni padne onaj stari song iz mog djetinjstva. U njemu se radilo o Dunavu i mahanju curama što rastu kraj Dunava. Ali ovo nije Dunav, već Kupa. Ova naša, najljepša na svijetu.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here