Gdje je nestala zahvalnost?

Autor:Dragana Čubrilo

Odavno smo u žurbi. Nemamo vremena za nikoga. Tražimo samo još malo, baš ta mrvica nam treba. Ne pitamo druge kako im je, ako i pitamo, to je iz navike. Zapravo nas ne zanima stvarno stanje. Živimo samo za sebe. Zar ne?
Silno se trudim ostati zahvalna. Ama baš uvijek. Cijenim sitnice, kamoli tek velike stvari koje netko čini za mene. Ne brojim one kojima sam ja pomogla. Činim to od srca. Veseli me sreća na tuđem licu. Volim iskren osmijeh. Ne volim lažno niti nacrtano. Kažu kako se dobro dobrim vraća. Duboko u to vjerujem. I meni se to bezbroj puta dokazalo. To su vam one situacije u kojima ste na trenutak pomislili da ste se izgubili, a onda vas ta neka ruka pogura. Pokaže pravi put. To je osmijeh koji pobriše vašu tugu.
Volim te ljude. Otvorene, dobrodušne. One koje vas osjete. Ne trebaju vas poznavati. To je bakica na placu koja vam u ruku gurne svježe trešnje samo zato što ste kod nje kupili domaća jaja. To je deda koji vam se osmijehne široko jer ste mu pomogli staviti sve stvari na bicikl. To je dijete koje vas zagrli jer ste skupa s njim otpjevali na glas neku pjesmu nasred ulice. To je žena koja vam zbog jednostavne ljubaznosti pomogne u izdavanju slikovnice. Da, i to se događa. Barem meni. Isto tako, to je žena koja vam ponudi posao isti tren kada ste bez njega. Samo zato što vjeruje u vas. A uopće vas ne pozna. Da, postoje i oni. Ljudi koji vam vjeruju. I uvijek su nekako blizu mene.
Slušam ja konstantno, one koji se mrgode, prigovaraju,kukaju. Najčešće kažu;” -Eh, lako je tebi. Tebe svi vole. Tebi svi pomognu.” A ne vide sebe. Ne vide kako ničim nisu potpuno zadovoljni. Uvijek im nešto nedostaje. Ono što dobiju od drugih smatraju podrazumijevajućim. A ja se radujem svemu što dobijem i imam. Veselim se svakom novom danu. Volim sve ljude dobre volje, one druge ne primjećujem. Nedavno sam susrela jednu jako tužnu osobu od velike važnosti. Smatram je tužnom, dok je drugi obasipaju ružnim epitetima, samo zato što smatram kako je zaista tužna kada se ne veseli malim stvarim poput nas. Ta osoba mi je činila neke ružne stvari. Možda mi još uvijek čini. Ne zamaram se. Ono što je važno jest da sam ja njoj u tom prolazu pružila osmijeh. Bio je sunčan dan. Ja puna poleta išla na posao. Ona vjerojatno na kavu. Ja sam hodala kao da me nose na krilima. Ona je stupala teško i sporo. Ja volim svoj život, ona svoj možda manje, iako materijalno ima puno više od mene. I kada je shvatila da sam to ja, ta mršava, skakućuća i nasmijana osoba koja ide prema njoj, brzo je skrenula pogled. Još više se namrštila. Mislim da joj dan nije lijep kao meni.
Onoga trenutka kada takvi ljude shvate koliko je jednostavno reći jedno obično HVALA i kada to budu iskreno mislili, možda nešto promijene. Nažalost, takvi misle kako se nikome ne trebaju zahvaljivati. A ja sam zahvalna čak i njima. I iskreno to mislim.
Hvala onima koji su me bacili na cestu jer da nisu, ne bi naišli ovi drukčiji. Ovi dobrodušni ljudi koji se puno smiju. Koji vas zagrle i kažu to HVALA ama baš svaki put. Zahvalna sam na svakoj pruženoj šansi jer dokazivanje je na meni. Hvala onima koji me ne vole i koji su rekli kako neću uspjeti. Bez vas bi se možda trudila manje. Ovako sam se morala dokazati sebi. Najveću zahvalnost ipak imam za sve one koji me vole i guraju bez obzira na sve. Da, to su ti za koje mi kažu ; “Lako tebi. Ti imaš iza sebe ljude. “A tu ih ima svakakvih. To su vam i oni koji kopaju po kontejnerima, a kojima ja ubacim neku siću u džep kada ih sretnem. To su vam i oni kojima ja pomognem orezati voćke ili okopati cvjetnjak jer su stari. To su vam i oni neki koji sjede u nekim foteljama, ali istovremeno rade i ostaju ljudi. To su vam i oni koji imaju svoje lokale i trgovine, ali se smiju isto kao i ja. To su vam i oni koji imaju tvornice, ali će uz mene pojesti obične ćevape i slušati o tome kome bi trebalo financijski pomoći. I pomoći će.
Vidite, kada ste zahvalni na svemu, kada ne tražite za sebe već se trudite biti tu za druge, sve vam polako dođe. Ama baš uvijek. Pokušajte ne koristiti rečenice poput: Lako tebi, ti sve dobiješ. On/ona ima iza sebe ovoga ili onoga. Blago njemu/njoj kada ima toliko novca. Ja najčešće kažem, bitno je da smo zdravi. Sve ostalo kako bude.
P.S. Volim biti ovako naivna kako kaže moj tata. Naivni ne misle i ne čine zlo. Mi smo zadovoljni i s ono malo što imamo

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here