Recepti za besmrtnost – izložba Salvadora Dalija u Đurđevcu

Autor: Ljiljana Lekanić-Kljaić
Fotografije: Tatjana Šaler-Olujić

U Gradskom muzeju Đurđevac traje izložba djela Salvadora Dalija pod nazivom Recepti za besmrtnost. Izložene su 123 litografije i drvorezi u boji, radovi u tušu, suhoj igli i olovci, akvareli,  akvatinte, gvaš, plakati i tapiserije. Umjetnine su dio kolekcije Richarda Mayera iz Bamberga.

To je treća u nizu izložbi koje u ovaj gradić dovode zaljubljenike u slikarstvo iz svih krajeva Hrvatske, ali i Europe. Prva je bila izložba djela Picassa, zatim Chagalla. Trojici umjetnika poveznica je avangarda, a sve ostalo ih razlikuje. Međutim postoje i osobne sklonosti. “K vama sam došao prije nego u Louvre“, rekao je Dali Picassu. „Postupio si pravilno“, odgovorio mu je. Za Chagalla je pak Picasso rekao da ima anđela u glavi. Međusobno su se poznavali i poštovali.

Nadrealizam šokira, pa je očekivano da se ovaj ekscentrik pronašao upravo u tom avangardnom pravcu. Već izgledom odaje različitost – tanki brkovi ušiljeni ka nebu, kojima uspostavlja kontakt sa svemirom, obožavanje ježeva zbog britkosti i oštrine, gledanje televizora naopako, neke su od bizarnosti koje ovog Katalonca čine drugačijim. Izbačen je s Akademije, jer nije mogao trpjeti autoritete, a Akademija uobičajeno ne prepoznaje genijalnost skrivenu iza ekscentričnosti. Poput Picassa zaokupljaju ga različite sfere izražavanja: dizajn nakita, uređenje interijera i izloga, modni časopisi, kazališna scena, ilustracije, film, skulptura i nadrealistički objekti. Intelektualna znatiželja još je jedna zajednička odrednica ovih španjolskih slikara. Čini mi se da ih također određuje sraz stroge katoličke tradicije i mediteranska raspojasanost i zaigranost.

„Svakog jutra kad se probudim, iznova doživim vrhunsko zadovoljstvo zbog spoznaje da sam Salvador Dali.“ Svoje ime tumači kao znak predodređenosti za spas slikarstva iz ništavila moderne umjetnosti. Bretonovom automatizmu proklamiranom u Nadrealističkom manifestu suprotstavlja paranoično kritičku metodu kojom nad slikama podsvjesnog sadržaja zadržava kontrolu kroz stvaralački čin. Metoda je to niza iracionalnih asocijacija, predodžbi ludila i stanja opijenosti. Tu dolazimo do Freuda i njegove psihoanalize koja naglašava važnost snova i nepovezanih misaonih asocijacija. Ono što ga odvaja od ostalih avangardista je akademski precizan crtež i fotografska točnost prikaza, te renesansna znatiželja koja odlikuje rijetke. Thirion je rekao da unatoč svim promjenama ono što je stalno prisutno u njegovom radu je umjetnost crtanja, nadarenost prožeta zapanjujućom maštom, te duhovnost i osjećaj za kazališnu čaroliju. I sam svjestan toga ističe da je crtanje iskrenost umjetnosti  u kojoj nema varanja. Ili je dobro ili je loše.

U ilustracijama proširuje tehničke i likovne mogućnosti i uvodi prepoznatljivu ikonografiju i simboliku (cureći satovi, stalci koji pridržavaju falusne oblike, tanke noge životinja). Istraživanje nesvjesnog i podsvjesnog prikazuje kroz  bizarnost, grotesku i humor. Kaže da je jedina razlika između njega i luđaka u tome što on nije lud, a razlika između njega i nadrealista je u tome što je on nadrealist. Nadrealizmom prevladava privide stvarnoga da bi dosegao čudesno ponirući u dubinu ljudske misli. Na slici Goruća žirafa znakovite su ladice u tijelu žene u koje volimo spremati stvari, misli i događaje stvarajući tako osobni imaginarij kojeg nerijetko ni sami ne razumijemo. Stalne fascinacije i teme su žena, seksualnost, čudovišta, metamorfoze i snovi. Prikaz je to poznatih predmeta, ali u neobičnim situacijama, okolnostima i odnosima, potpuno izvan uobičajenog i očekivanog konteksta. Donosi ih nevjerovatnom preciznošću detalja i realizmom tehnike. Cijeli život bio je odan Gali, koja mu je bila model na mnogim slikama. Volim tu njegovu odanost, tu bliskost sa osobom koja ga je obuzela od prvog trenutka kad ju je ugledao. Podsjeća me na velike ljubavi Dantea, Petrarce, Joycea, Slave Raškaj. To je stoga što sam i sama melodrama, kako bi rekao jedan dragi čovjek. Meni je uvijek značilo to što je Gala bila Eluardova žena. „Tko je taj zbog kojeg se odlazi od Eluarda?“ mislila sam u mladosti kad sam otkrivala svjetove ove dvojice osebujnih umjetnika. Kakav pjesnik! Kakav slikar! Kakva žena! Zbog spontanosti i istine nadahnjuje ga umjetnost duševnih bolesnika i primitivna umjetnost. Začudan je tradicionalan način iluzionističkog prikaza kroz dekor, perspektivu, euklidski prostor u srazu sa nadstvarnošću zasnovanom na odmaku. Slike mu često izgledaju kao „rukom naslikana fotografija snova s uznemirujućom kombinacijom prizora“.

„Lijepo poput slučajnog susreta šivaćeg stroja i kišobrana na stolu za seciranje“, ova rečenica Maxa Ernsta najbolje dočarava kako se spajanjem nekompatibilne stvarnosti mogu otkriti nova i zanimljiva, a svakako začudna estetska značenja. Čuđenje je upravo ključna riječ za cjelokupni opus ovoga genija.

.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here