Ljudi, vratio se Njonjo

Autor: Marjan Gašljević

Ljudi, vratio se Njonjo. Vratio se iz Japana. „Što je donio?“ Bilo bi, naravno, sljedeće pitanje. Donio je, kažu, oriđiđi lepezu za svog šefa i nekoliko manje oriđiđi lepeza za obiteljsku raspodjelu. I najbliži prijetelji i ako očekivaše oriđiđi lepeze iste ne dobiše, njima je, čuje se u kuloarima, Njonjo namijenio kaizen kao i za svakog posvećenog što u Stranci što među dužnosnicima. Sada se zgledaju i pitaju što je to.
Kaizen, prevedeno s japanskog, znači „promjena na bolje“ što u japanskoj poslovnoj filozofiji govori o neprestalnom poboljšanju i unaprijeđenju procesa u nekoj sredini posebno tvrtci. Ta tko bi bio protiv promjena na bolje? U prvi mah to zvuči fantastično, a prve sumnje javljaju se u samom startu kada trebamo postaviti tzv. 5s standard kao naviku na kojem počiva kaizen.
Ovih dana razgovaram s jednim prijateljem kojemu se, svojevremeno, posrećilo pa je ušao u krug posvećenih. I tako je to, kada ti se jednom posreći, samo smrću ispadaš iz začaranog kruga posvećenih. Ovaj začarani krug nema veze s kaizen krugovima ali se radi o krugu koji odlučuje o svemu.
5s standard kaizen-a počinje standardom seiri – uklonite nepotrebne iz svog područja rada. Ako je vjerovati spomenutom Posvećenom, a nemam razloga ne vjerovati, izgleda da će prvo uklonili potrebne, a podobne si ostaviti! I to zato jer u tom miljeu bolje je imati poslušnika nego ostaviti neko njorgalo koje zna više od tebe.
Slijedeća je stavka 5s standarda seiton – izvršiti raspored nakon seiri-a; Dakle, od preostalih listom apsolutnih poslušnika popuniti radni raspored i čekati. Naravno u dobrom uhljebničkom duhu ništa se neće dešavati, a u politici i vođenju države, županije ili grada najbolje je kada se ništa ne dešava. Samo sjediš i mudro gledaš oko sebe jer najvažnije je kada i ne znaš što radiš da to radiš otmjeno.
Iskreno kazano, sve mi se više dopada ova japanska filozofija i nazirem da bi mogla biti učinkovita. Na žalost strašim se da u našoj primjeni filozofije nedostaje bitan element a to je etika. Etike ni od korova, samo živa, neiskvarena utopija.
Težimo, s tom je pričom aktualna vlada ušla u mandat, zemlji znanja. Da li je u ovom trenutku za Stranku i Zemlju najvažnija japanska poslovna filozofija? Što jest? Po čemu to jest? To po čemu nešto jest – ma kakav se konkretan odgovor dao – imenuje se terminom bitak. Bitak ovog trenutka su stalna prolongiranja u različitim oblicima odluka o reformama što bi bilo u jednostavnom, hrvatskom prijevodu na relativno fin način riješiti se 2/3 zaposlenika javnih službi. Stvoriti tisuće siromaha ( bića ) nakon, uglavnom, podugog radnog vijeka, a onima koji ostaju ponuditi Japan. Poučeni dosadašnjim iskustvima oni koji ostanu (opstanu!) filozofirati će na japanski način jedino ostaje problem tko će raditi. I tako, u toj zemlji znanja, kako svakodnevno čitamo po tiskovinama, gledamo na javnoj i privatnim televizijama perjanice znanja, kako ih drugačije i nazvati obzirom na njihov društveni i radni položaj, falsificiraju diplome, prepisuju diplomske radove, trguju diplomama ( ne znanjem!), plagiraju znanstvene radove.
Iz tog „znanja“ proizilazi iznaći najjednostavniji način kako se riješiti što većeg broja domaćih radnika, ne političara, sa ili bez japanske filozofije. Zar u toj gesti ne bi bilo bar malo etike koja, sigurno, košta manje od japanske filozofije, a činila bi korisno i lijepo ljudima koji će mnogi sutra, vjerojatno, kopati po kontejnerima kao i mnogi neposvećeni umirovljenici danas. A sva je etika i računica, u ime praznih mjesta poslije seiri-ja, ista popuniti domaćim radnicima plaćenim normalnim plaćama, a ne tražiti bijelim svijetom neke bokce koji će raditi za sitnu lovu da bi ih na kraju zajebali nekom prokušanom hrvatskom poslovnom filozofijom. Radnicima koji će svojim radom proizvoditi BDP a ne srati o kizen filozofiji.
Koliko je utopistički, etički ili bilo kako drugačije misliti da ako se riješimo svog bližnjeg da će nama biti bolje? Ovakvo promišljanje o novom trenutku stvarnosti kada r/evolucijom (konačnost utopije) prelazimo u novu stvarnost usmjerava jedino prema novom poretku, kanibalističkom poretku.
Na kraju straši me jedino činjenica da bi Njonjo mogao na mjesto predstavljanja kaizen-a ( u stvari i trebao ) donijeti wakizashi ili ti tanto. I što bi se tada desilo? Može li itko od nas zamisliti?
Scenarij bi bio, otprilike ovakav: Dolazi bivši potpredsjednik koji je uspješno mrknuo preko milijarde kuna, staje pred stol na kome je u finom papiru zamotan tanto, demonstrativno u sitne komadiće cijepa rješenje svoju knjigu „Smrt kroni kapitalizma“ …………………. u dvorani odjednom komešanje, većina prisutnih juri prema stolu na kojem je, nažalost, samo jedan tanto. U gužvi je netko povukao ždralovima oslikani svileni stolnjak i tanto pada na pod. Radnik koji je podešavao razglas u neposrednoj blizini okliznu se spašavajući da posvećeni tanto ne padne na pod, pada na leđa a tanto zaranja svom žestinom svoje težine i preoštre oštrice u, od gladi, spljošteni trbuh nesretnika. Svi zastaju kao ukopani. Muk. „On je kriv.“ Svi prsti upereni su u jadnika.
Seppuku smo, dakle, makar i u nešto izmijenjenom obliku, vidjeli, sada nam samo preostaje vidjeti da li će netko od onih što su žustro uprli prst u jadnička krenuti na svetu planinu Fuji po starom, dobrom, japanskom običaju nekorisnog čovijeka ……………… uz uzdah: „Njonjo, ostani“.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here