Pjer (Time)

Autor:Miroslav Šantek

Oni koji su imali sreće uživo doživjeti koncert grupe Pink Floyd (kao moj prijatelj Fleka) znaju da su vidjeli i čuli nešto vrhunsko, nešto što se pamti cijelog života. Neizbježan dio koncerta Pink Floyda je i trenutak kad među desecima tisuća ljudi na stadionu zazvone satovi i krene pjesma Time koja se nalazi na njihovom albumu “The Dark Side Of The Moon” iz davne 1973. Taj album se i ovog trenutka dok čitate ovaj tekst prodaje negdje u svijetu. On jednostavno spada u glazbena remek djela i jedan je od najpoznatijih i najprodavanijih rock albuma svih vremena.

Time – vrijeme koje prolazi, trenutak kad se okrenete i shvatite da je deset godina prošlo u trenu a ni sami ne znate kad i gdje, nitko vam nije rekao što da uradite, nitko nije označio start trke a sunce je uvijek isto, uvijek isto sija –  samo ste vi stariji.

Time nekako u zadnje vrijeme svira u mojoj glavi, ulazi mi iznenada u misli. Baš kao što se iznenada i pojave neki ljudi koje dugo nisam vidio.

Ove nedjelje su pored Gavrilovićevog nogometnog igrališta u Petrinji zasmrduckale i zaroktale male šarene svinje u postavljenim drvenim torovima – Banijske šare, pasmine koja u zadnje vrijeme hrani mnoga usta uzgajivača našeg kraja koji su je došli predstaviti Petrinjcima na maloj izložbi. Ispod starih lipa na nasipu Petrinjčice se širio miris kuhanih kobasica od njihovog mesa, ljudi su čekali da se najedu, a i ja sam bio jedan od gladnih. Vrijeme je bilo za doručak ili rani ručak, dvije žene su me pozvale na terasu obližnjeg kafića na kavu, ali ja sam prije toga htio pojesti par kobasica, kad se pojavio on. Petrinjska legenda. Jedan od ljudi koji su simbol ovog grada. Bez obzira što vrijeme neumitno prolazi.

Petar – Pjer Posavec je slikar. Čovjek kojeg ste sasvim sigurno vidjeli na ulicama grada. Sa bijelom, slikarskom, umjetničkom bradicom, francuskom kapom i lulom u ustima. Prije desetak godina dok je bio još uvijek vrlo aktivan, sudjelovao je na mnogim likovnim kolonijama i često ste ga mogli vidjeti na petrinjskim ulicama kako slika neki motiv. Zadubljen u svoje misli i usredotočen na kist u njegovoj ruci. Samo bi otpuhnuo dim i nanio novi sloj boje. I umjetnost bi nastala. Ona koja je bezremenska, ona kojoj ni pjesma Pink Floyda ne može baš ništa.

Pjer je ušao u ozbiljne i vrlo visoke godine svog života koje mnogima nose različite zdravstvene probleme i koji utiču na kvalitetu života i na umjetnički rad. Ali ne da se on. Odjednom je prišao, pogedao ogromnu tavu punu kobasica i rekao mi da je došao pitati svog priajtelja Hajru (koji je bio glavni kuhar tog nedjeljnog jutra na otvorenom) o nekom davnom koncertu i pjevačici koja se preziva baš kao Pjer.Zanimalo gaje odakle je rodom. Sjeo je na klupu, a netko ga je s druge strane prepoznao i mahnuo mu i doviknuo mu pozdrav. Pjer je jedan od simbola ovog starog grada Petrinje.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here