Autor:Miroslav Šantek

Zanimljiva priča stiže nam s dalekog juga. Iz bisera Jadranskog mora, starog grada Dubrovnika. Izrazito turistički orijentiran s izrazito visokim cijenama usluga za ostatak Hrvatske, ovaj grad je postao poznat u cijelom svijetu i vrlo je živ. Pogotovo ljeti.

Petrinjac Ivan Radošević je fizioterapeut u sisačkoj bolnici (osam godina radio i u Petrinji) te se sa svojom mladom obitelji turistički zatekao u Dubrovniku kod njegove majke koja u tom gradu povremeno radi pa imaju osiguran smještaj i doživio jednu vrlo toplu i ljudsku zgodu.

Na čuvenoj plaži Copacabana nakon obilnog banijskog ručka Ivan se zatekao sa svoje dvoje djece koja jako vole sport od kojih je mali šestogodišnji Roko (inače vrstan nogometaš u školi nogometa NK Mladost Petrinja) zaspao u debeloj hladovini, a godinu dana starija Nika (gimnastičarka) je poželjela sladoled. I tu počinje priča.

“Razmišljam što ću, ne mogu Roka samog ostaviti i otići 500 metara u brdo do najbliže normalne trgovine sa normalnim cijenama, a toliko ljudi oko mene – strah za njega bi me pojeo. Upoznat sa cijenama na našoj najboljoj plaži na svijetu, dajem nevoljko 50 kn Niki i kažem – “Odi tamo. Tamo imaš sladoled. I traži kusur.”
I dijete ode. Gledam, nešto raspravlja sa gospodinom što radi tamo –  u meni sto misli što li se događa na nekih 50 metara od mene u mom vidnom polju.Vidim – čovjek izlazi van, hvata za ruku moju Niku i ide prema meni.Rekoh, sigurno misli kako se izgubila. Ili pak nema dosta novaca, tko zna što je. Krenem prema njima i sretnemo se i kažem: “Dobar dan, u čemu je problem”
A čovjek će – “Za koji dan ovdje otvaraju (upire prstom) slastičarnu, došla je i ne znam, ali ne mogu joj prodati sladoled koji je tako mali za 38 kn koliko košta. Evo, mislio sam kako ne znate, krenuo sam k vama, jer me.srce boli dijete tako oderati a da nema dozvolu roditelja. Puno je to za sladoled.”

Rekao sam samo – “Znam koje su cijene, nisam rockefeller, ali obećao sam joj. A tebi prijatelju, veliko hvala jer ovo još u Dubrovniku nisam doživio od nikoga od prodavača. Veliko hvala na ljudskosti! Poseban si i uistinu sam sretan što takvi ljudi na svijetu jos danas postoje. Ovaj ostatak od 12 kuna – molim te, popij kavu u moje ime – jer takvih je malo na svijetu ostalo. Ti se nećeš obogatiti, a niti ja osiromašit.” – kaže Ivan.

Dragi Čovječe, ČOVJEK SI! Draga Copacabana, imate radnika, vrijednog koliko ni šeici ne bi mogli platiti! – poručuje Ivan preko svoje facebook stranice.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here