BALET GLEMBAJEVI ILI IZMEĐU KAOSA I HARMONIJE

Autor: Ljiljana Lekanić-Kljaić

Treći  puta sam gledala književni klasik uprizoren kao balet. Ana Karenjina, Smrt u Veneciji i Glembajevi su reprezentativni primjeri nacionalnih i stilskih djela koja su odredila ukuse i  preferencije mnogih od nas. Čitajući ih pronalazili smo ljepotu njihovih svjetova, snagu ili slabosti  njihovih likova i uživali u neponovljivosti napisanog ili izrečenog. Uvijek se radilo o tekstu, ponekad o  predstavi ili filmu gdje je opet govor određujući za cjelokupni dojam. Ali uprizoriti ta djela plesom,  pokretima i mimikom činilo mi se nemogućom misijom. Dok ih nisam vidjela. Majstorstvo koreografa  i redatelja, autora libreta i glazbenog izbora Lea Mujića primjetno je u svakom detalju predstave, koja  dva sata plijeni i ostavlja bez daha. Pokazao je da nije slučajno gost mnogih europskih baleta (Berlin, Amsterdam, Pariz), kao i hrvatskih (Dubrovnik, Rijeka). Osim drame, redatelj s dramaturgom Ivanom  Leom Lemom uzima mnoge činjenice iz proze o Glembayevima tako da upoznajemo zamršenu povijest obitelji koja se na proslavi 30-e godišnjice jubileja banke počinje raspadati. Uspjelo mu je dočarati bremenito vrijeme i atmosferu nezavidne obiteljske situacije. Posebno su dojmljivi grupni  prizori koje donosi kroz snažne vizualne senzacije. Čini mi se da je baletom lakše pokazati galantnost i suptilnije odnose među likovima, nego atmosferu turobnih i blatnjavih agramerskih predgrađa i svega što se u njima događa. Upravo tu Mujić pokazuje sav svoj raskošni talent. Sjajan je Takuya Sumitomo u ulozi Leonea Glembaya. Moćno je pokazao osjećaj nepripadanja toj obitelji ubojica i varalica. Predodređen da nastavi bankarsku obiteljsku tradiciju i relativno lagodan način života koji mu takav posao omogućuje, ne prihvaća predestiniranost, jer je slikar vokacijom, a kozmopolit načinom života. Neprestano kretanje obitelji iz tame ka svjetlosti navodi ga na kritičko promišljanje i prezir prema onome što vidi. Sjajno je prikazao osobnu, ali i obiteljsku disfunkcionalnost. Upravo sraz Ignjata Glembaya, koji ne promišlja stvari oko sebe, a sudbine drugih ga ne zanimaju i empatičnog  Leonea čini okosnicu i drame i baleta.

Sjajna je Natalia Horsnell u ulozi barunice Charlotte Castelli. Umješnost kojom je pokazala Baruničinu osobnost ostavlja bez daha. Kao par Alves i Hornell izgledaju baš kao da zaslužuju jedno drugo: oboje sebeljubivi i neosjetljivi za druge, sebični i nesretni u svom hermetički začaranom svijetu, uništili su sve oko sebe, a onda i same sebe. Erotičnost ljubavnih prizora je također moćna. A njih ima kad je Barunica u igri (barun Zygmuntowicz, Leone, Silberbrandt) jer se rado prepuštala životnim zanosima koji su je „nosili preko sviju nemogućnosti, egzistencija i sudbina, preko žalosti pa i preko lešina…“ Jako dojmljivo je prikazala sudbinsku privrženost svom tijelu i sve što je kadra učiniti da bi se osjećala ugodno.

Posebna priča su kostimi Manuele Paladin Šabanović. Njen smisao za važnost i simboliku boja baletu daje još stupanj veće spektakularnosti. Zlatno i žuto simboliziraju zavist, modro vjernost i umjerenost, crveno ljubav, radost i grijeh, crno žalost, a bijelo nevinost. Srednjovjekovni izbor u kojem bijelo nose knezovi, sivo i isprano smeđe seljaci, a crveno ratnici, također je vidljiv u grupnim scenama koje prikazuju agramersku sirotinju. Nijanse koje se na kostimima prelamaju iščitavam kao preplitanje  i suživot svih tih emocija. Sve one zajedno čine to neponovljivo životno tkanje .

Glazba Beethovena i Rahmanjinova odličan je izbor. Beethovenova sjajno korespondira sa životnom glembajevskom problematikom. Kako se i sam uslijed gluhoće prepuštao „trajnom osjećaju usamljeničke napuštenosti muzika mu se bori za uzvišenje iznad bijede ljudskog  života“. U misterij drame i baleta uklapa se „začaranošću snova čovjeka osuđenog na gorčinu u samoći“.

Rijetko kad sam iz kazališta izašla tako ispunjena kao nakon ove predstave bez riječi i na vršcima prstiju i to zato što kako veli R. Bogišić koreograf i plesači predstavu dijele kao vlastitu sudbinu, a ne tek iskustvo. Toj iskrenosti se vjeruje predajući joj se.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here