S Tadijom u automobilu kroz petrinjske ulice

Autor:Miroslav Šantek

27. lipnja 2007. u 102. godini života u u Domu za stare i nemoćne osobe “Park” na zagrebačkoj Pešćenici umro je brand hrvatske književnosti, često nazivan i kao  “živim klasikom hrvatskog pjesništva” i”pjesnikom-institucijom” koji se se nametnuo kao norma i kao standard s naročitim utjecajem na pjesničke generacije – Dragutin Tadijanović.

Dvije godine prije, kao stogodišnjak Tadijanović je došao u Petrinju. Odlučio je potpisati suglasnost da nekadašnja OŠ Ivan Rukavina Siđo, a zatim II. OŠ Petrinja ponese njegovo ime, a taj vrlo rijedak i vrlo vrijedan čin se dogodio za vrijeme mandata ravnateljice Ruže Novaković. Ona i njen suprug Želimir, poznati petrinjski vinar, legendarnog pjesnika su posjeli u automobil, a pozvali su u to  društvo i novinare – Antuna Petračića Tota i mene. Vozili smo se petrinjskim ulicama, razgledavali grad, a Tadija je sa zanimanjem gledao kroz prozor i gladan informacija raspitivao se o zgradama, kućama,uiicama, povijesti – svidjela mu se tadašnja Petrinja. Odvezli smo se u vinorodno brdo Novog Selišta gdje Novakovići imaju vinograd i kuću i u prostoriji koja miriše i diše na vino popili pokoju dobru kaplljicu i porazgovarali sa starim pjesnikom. Ne znam koliko ljudi ima priliku sjediti sa tako važnom osobom za istim stolom i razgovarati bez ikakve uštogjenosti i formalnosti. Ja sam imao tu priliku i htio sam je ovjekovječiti. Kad smo izašli iz automobila pored petrinjskog parka, pored stoljetne, debele lipe Ilirke zamolio sam ga da mi pozira pored tog starog drveta. On je to prihvatio s radošću i rekao da je uvijek cijenio fotografe i njihov posao i često se s njima sretao i družio. Rekao je da mu se oni čine kao da uvijek nekog iz prikrajka vrebaju pa je tako i mene na kratko nazvao Vrebac.

Dalje je povijest. Ispred Galerije Krste Hegedušića dočekali su ga domaćini i političari i stvar je otišla u potpuno drugom smjeru. Nakon posjeta galeriji otišao je u “svoju” školu i dao joj službeno ime, a ova fotografija pored drveta lipe u parku, džinovskih razmjera i dan danas stoji u školskoj auli na sjećanje na taj  svibanj 2005.

Danas je godišnjica njegove smrti.

Spavaj mirno stari pjesniče.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here