Prijatelju, aj’ nas slikaj

Autor:Miroslav Šantek

Svakog lipnja Sisačko-moslavačka županija slavi svoj rođendan uz raznovrsne sadržaje. Jedan od doista jako dobrih i u biti malo populariziranih događaja u Sisku je jedinstvena utrka solarnih automobila SOELA, čiji je organizator Tehnička škola Sisak. Znanje loklanih mladih umova pretočeno je  i okrunjeno utrkom kakva ne postoji nadaleko. Potporu ovom događaju daje SMŽ i od ove godine Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, a utrka se organizirala već 7. put zaredom.

To izgleda ovako: ispred ulaza u hotel Panonija poredna su vozila koja sudjeluju u utrci. Futurističkog su,  filmskog izgleda, plod vrijednih ruku srednjoškolaca strukovnih škola koji žive za ovaj dan i koji su dovezli svoje bolide iz čak 23 škole. Postoji startna i završna pozicija, ispred vozila koje je krenulo u utrku nalazi se policajac na motoru, a iza vozila sigurnosno vozilo organizatora koje na sebi nosi i kameru koja snima uživo snimku koju posjetitelji mogu vidjeti na velikom panou ispred hotela. Mora se priznati da je tehnički ova utrka odrađena vrlo profesionalno i dobro. Sudionici provezu središtem grada stazu duljine oko tri kilometra i svi budu nagrađeni pljeskom publike koja u dobrom broju dođe vidjeti ovu utrku i za koju je pripremljena i mala tribina. Utrku su mahanjem zastava otvorili ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić i župan Sisačko- moslavački Ivo Žinić.

Utrka solarnih automobia je vrlo zanimljiva. Vozači pokušavaju ostvariti najbolji rezultat, ponekad dođe i do tehničkih problema, a ponekad i do sudara. Međutim, sve je to dio utrke. Mnogi građani podržavaju ovaj događaj, mnogi se ponose s njim, ima i onih kojima smeta, onih koji se sprdaju s njom na društvenim mrežama, ali  – utrka je živa već sedam godina i sve je bolja i bolja.

Taj dan ostane u pamćenju i ljudima koji rade na osiguranju staze i reguliraju promet. Oni su jako ponosni što su sudionici ovog spektakla. Nisu vozači, ne sjedaju za volan bolida, ali su dio toga. Kako sam se bio udubio u posao snimanja, začuo sam glas koji mi je doviknuo: Prijatelju, aj’ nas slikaj. Podigao sam glavu i vidio meni nepoznate ljude koji se ozarena lica smiješe. Okrenuo sam fotoaparat prema njima i snimio fotografiju. Rekoh im: idete na naslovnu stranu.

Ipak je ovo PS portal.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here