Inicijacija u predvečerje: Na vrhu novog vidikovca na Piramidi iznad Petrinje

Kasno je popodne. Skoro predvečerje. Zlatne zrake oslabljenog sunca koje se sprema na počinak probijaju se kroz guste krošnje drveća dok se probijam cestom koju su silovite kiše koje su padale nedavno prilično upropastile. Put vijuga kroz potpunu tišinu, ljetni smiraj prepun komaraca i psihodeličnih boja uzbrdo iz sela Cepeliš prema vrhu Hrastovačke gore i tamošnjem Planinarskom domu Matija Filjak – kultnom i omiljenom mjestu domaćih planinara i njihovih gostiju i mnogih zaljubljenika u prirodu koji često hodočaste na vrh ovog brda okruženog kestenovom šumom. Tišina je glasna, samo zvuk mog Peugeota kojeg slušaju šumske životinje iz duboke šume koje će uskoro, čim padne noć krenuti potražiti vode i hrane.

Ovog proljeća počelo je postavljanje željeznog vidikovca oko kamenog stupa Piramide – nekadašnjeg drvenog vidikovca kojeg se sjećaju mnogi Petrinjci i koji je bio u funkciji sve do kraja osamdesetih godina. Jednostavno, neki glas me pozvao da pogledam jesu li ga završili jer mnogi građani javljaju da u noći na vrhu brda vide kako visoko u zraku gori svjetlo usred kilometara ničega i mraka i zanima ih o čemu se radi.

A na vrhu brda, čim sam stigao, počeo se odvijati jako dobar i nezaboravan film pred mojim očima. Kroz debele krošnje probija se neobični sjaj, jarki odsjaj metala na suncu. Zasljepljuje, zove. 16,4 metra visoka piramida dobila je metalni omotač u vidu stepenica, ograde i platforme na vrhu. Ovo je jedan od boljih projekata Grada Petrinje vrijedan 1,08 milijuna kuna i sasvim sigurno čim dobije službenu uporabnu dozvolu i bude svečano pušten u upotrebu postat će primamljiv turistički objekt mnogim ljudima.Nedavno ga je obišao sa svojim timom i petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović i bio jako zadovljan radovima u tijeku i sasvim sigurno će se ovdje kad bude potpuno gotov i spreman za upotrebu održati prava fešta.

 

Kroz glavu mi prolazi sjećanje na stari vidikovac koji je bio od drveta, s trulim ljestvama bez ikakve zaštite i ogradama na kojima smo se kao klinci penjali i to u velikom broju. Znalo nas je tridesetak istovremeno biti gore i ljuljati taj objekt i nikad se nije dogodila nikakva nezgoda. Sve je izdržala ta stara drvena konstrukcija, tako da bi ova moderna i milijun puta čvršća i zaštićenija konstrukcija trebala trajati jako dugo.

Čista psihodelija, osjećaj sreće i uzvišenosti, mira, meditacije, adrenalina, zadovoljstva, radoznalosti, hiperaktivnosti prođe kroz glavu kad se popnete na sam vrh. Na veliku platformu dobro zaštićenu ogradom i osjetite vjetar na licu i shvatite da ste najviša točka na tom brdu.Ispod vas je more. Zeleno more krošnji kestena. Neopisiv prizor riječima. Spektakulran pogled na zelenilo koje zatvara i na trenutke otvara pogled na dijelove Petrinje i Siska, dok je pogled prema Zagrebu koji se vidi kao na dlanu potpuno otvoren, baš kao i na južnu i zapadnu stranu Zrinske gore prema gustim šumama Šamarice.

Očito je da mnogi ljudi su već doživjeli inicijaciju s ovim mjestom – to se vidi po facebook zidovima Petrinajca koji su se već “selfirali” gore, ali jedan detalj je sjajan. Netko je donio gore plastični stolac i u tom raju kao kralj zasjeo. Sjeo sam i ja na taj zeleni, stari stolac.

 

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here