Umjesto da ljeto provodi s vršnjacima na petrinjskom kupalištu, Jadranskom moru ili na glazbenim festivalima, osamnaestogodišnja Petrinjka Hana Đuričić odlučila je volontirati u Africi, točnije u Tanzaniji. Kako je došlo do toga i kakvi su prvi dojmovi na život u Africi, Hana je ispričala ekskluzivno za PS portal.

PS portal: Od kuda ideja i želja za volontiranjem u Africi?

Hana Đuričić: Još kao dijete imala sam želju pomoći drugima te sam u osnovnoj školi stavila kutiju za skupljanje novaca (Marijini obroci), ali to nije prošlo uspješno. Prošle godine sam počela istraživati kako bih ja mogla otići u Afriku i pomoći djeci. Prvo mi je Kenija bila u planu, no oni nisu primali volontere. Zatim sam poslala upit za Tanzaniju, trebala sam ići s hrvatskom organizacijom, ali ubrzo sam odustala od toga. Prijavila sam se za volontiranje u Dar es Salaamu, najvećem gradu u Tanzaniji, bila primljena, i evo me, tu sam. Ispunjavam svoj životni san i pomažem onima kojima je to najbitnije.

PS portal: Kako su Vaša obitelj i prijatelji reagirali na tu odluku?

Hana Đuričić: Reakcije moje obitelji, sve su bile jednake. Od mame pa do bake, nije bilo niti jedne riječi osim ponosa. To me je ohrabrilo, najviše.

PS portal: Kakvi su Vaši prvi dojmovi nakon dolaska u Tanzaniju?

Hana Đuričić: Prvi dojmovi; dolazak u Tanzaniju nakon skoro 18 sati putovanja, bio je jedva iščekivan. Napravila sam vizu i brzo izašla van (nakon 2 sata) ne bih li uhvatila taj tanzanijski zrak, tamo me je dočekao Emmanuel (čovjek koji vodi tu organizaciju). Sjela sam u auto i krenula, putevi su vodili u sve mračnije i mračnije ulice pune smeća. Strah me je oblio i nakon 20 minuta vožnje došli smo pred kuću u koju sam zaista dobro primljena. Legla sam u krevet i počela plakati jer nisam bila ni svjesna u kakvim uvjetima ljudi ovdje žive, nije kao u filmovima, gore je. Ujutro sam se probudila, otišla do škole gdje su me dočekali zagrljaji i oduševljeni pogledi djece, zaboravila sam na sav taj horor od okoline i tugu jer njihov osmijeh vrijedi više od ičega.

PS portal: Ima li s Vama još volontera iz Hrvatske, koja je Vaša misija i koliko ćete vremena provesti u samoj misiji?

Hana Đuričić: Nažalost nema volontera iz Hrvatske, ovdje smo Ana iz Španjolske i ja, čekamo još volontere iz cijelog svijeta (Brazila, Francuske, Danske). Misija traje do 20. kolovoza, trenutno najmlađe učimo abecedu, brojeve, boje i životinje, dok stariji uče engleski jezik i geografiju. Ujedno igramo graničara.

PS portal: Kako se ostali mladi ljudi mogu uključiti u takve akcije? Koga kontaktirati?

Hana Đuričić: Kako se kaže, sve se lako pronađe kad ima volje, ali primjerice postoje stranice na internetu poput Worldpackers gdje se ljudi prijavljuju za volonterske poslove, sve je vrlo jednostavno, a donosi puno iskustva.

PS portal: Pohađate Gimnaziju u Sisku, koji su Vaši planovi za budućnost?

Hana Đuričić: Planovi za dalje su međunarodni odnosi i diplomacija (fakultet), a i želja mi je pomoći državama 3. svijeta (osobito djeci).

Razgovor vodio: Mario Lovreković – Lovra

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here