Malena mjesta srca moga…

Autor:Miroslav Šantek

U neka davna ljetna popodneva, tamo, krajem devedesetih, put bi me ponekad znao dovesti do jedne gostionice na uglu Masarykove i Gundulićeve ulice u Zagrebu. U njoj nije bilo kao u okolnim kafićima u srcu metropole ubrzanog života niti bi za stolovima sjedile atraktivne djevojke, ne bi se čuo ni žamor glasova, naprotiv, na tom mjestu znalo se pronaći tek nekoliko gostiju. Sjedili bi obično usamljeni u svojim mislima i brigama za drvenim stolom i pili neku žesticu uz dim cigarete. I ja bi upao na neko vrijeme u taj začarani svijet. Naslonio bi se pored staklenog izloga, popio pivo, popušio par cigreta, gledao Zagreb kroz prozor i otišao dalje do nekog novog susreta s ovim mjestom. A s velike fotografije na zidu te gostionice imena Blato, baš uvijek me je pozdravljao boem, pjesnik koji je ovdje pio i živio svoje rime, velikan hrvatskog i svjetskog pjesništva Tin Ujević.

Foto:YouTube screenshot

Tina najviše poznam po Aresenu Dediću. On je uglazbio Tinove stihove pjesme Odlazak. One koje mnogi znaju, one koje će vas vrlo lako “pogoditi” u dušu.

Tamo, tamo da putujem.

Tamo, tamo da tugujem.

Svi mi nekud putujemo.

Tin Ujević je rođen na današnji dan 1891. a umro nije nikad.

Sve dok je njegovih stihova.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here