PREDJELI OSLIKANI PASTELOM

Izložba slika Želimira Šiška u Interpretacijskom centru baštine Banovine

U srijedu, 3. srpnja 2019., je u Interpretacijskom centru baštine Banovine svečano otvorena izložba slikara Želimira Šiška. Svečanosti su  prisustvovali župan SMŽ Ivo Žinić, zamjenik Roman Rosavec i predsjednica Županijske skupštine gđa Ivanka Roksandić. Pozdravnu riječ okupljenima je uputila ravnateljica Centra Martina Mladenović, a izložbom svojim govorom provela Ljiljana Lekanić-Kljaić, prof. pov. umj.. Večer su glazbom dodatno uljepšali ŽVA Dunje iz Kutine pod vodstvom prof. Tomislava Brajdića i Udruga umirovljenika Zlatna dob iz Popovače.

Želimir Šiško samouki je slikar izrazitog smisla za ljepotu boja ujedinjenog u prikazu specifičnosti moslavačko-posavskih, pokupskih i ilovskih krajolika. Ovaj  plodan autor izlaže već 83. put, a kroz čitav opus provlači se tema Lonjskog polja koja motivima rijeke i šume stvara pastoralni ugođaj zazivajući izgubljeni  mir i sklad.

Promatraču je to prilika da se upita gdje je i kamo ide. On je pejzažist oslobođen učene anegdotalnosti koji nastoji i uspijeva uhvatiti promjenjive aspekte prirode. Negdje je suptilan kolorist, negdje pokazuje umijeće redukcije, a negdje mu je praznina gradbeni element kompozicije. Učeni utjecaj ujaka Želimira Janeša vidljiv je na kompozicijama koje pokazuju zavidno vladanje zanatom, linearizmu i uspješnom prikazu prozirnosti atmosfere, impastu i lazurnim namazima koji dočaravaju pokretljivu površinu vode i šarene varijacije odsjaja stvarajući osebujnu fakturu slike. Šiško vjeruje da je običan prizor vrijedan akcije slikanja, a da je pejzaž u kojem to postiže pokazatelj kako Janeš veli „poezije i dostojanstva zavičaja u slikama“. Hvata atmosferu prirode koja mu je gospodarica i iz nje crpi vizualno iskustvo uranjajući u njezinu puninu. Rukopis mu je pritom često impresionistički kratkih  poteza, mrljastih tragova i naglašenih prijelaza tonova sa blještavo snažnim svjetlinama. Dojmljiva je treperava svjetlost u sređenom prostoru šumskog puta ili limana, a taj prostor odgovara širini autorove vizije. Optimistično je što na slikama ima mnogo šumskih, vodenih i zemljanih putova koji uvijek nekuda vode i pružaju nadu nudeći mir za razmišljanje. Autor doživljeno utjelovljuje na slikama pokazujući koliko dobro poznaje prostor u kojemu obitava i kojemu se divi.

 

Tehnika pastela znači lakoću, ali govori i o umijeću rada. Matko Peić ističe  da „samo slikar kojemu je pogled lak, a ruka još lakša može biti pastelist.“ Njene mogućnosti su izražajne zbog intenzivnog traga boje koju ostavlja. Na većini ovog postava to je svijetla gama plavo-zeleno-ljubičaste, kojom postiže maksimalnu kromatsku skalu, brojne nijanse i harmonični dojam. Motivi rijeke (Kupa, Lonja, Ilova), šume i polja su citati stvarnosti, ali interpretirani s mjerom začudne osobnosti.

Korablje kao izvorno pučko graditeljstvo su čest motiv njegova djela. Danas   doživljavaju svojevrsni revival, jer suvremeni stanari uživaju u ljepoti i praktičnosti ove tradicionalne arhitekture. One govore o stoljetnom suživotu čovjeka i prirode, pa im ni Šiško nije odolio, jer i u tradiciji pronalazi nadahnuće i umjetnički credo. Građene od anonimnih majstora tesara, stolara, djeljača i rezbara one najbolje pokazuju kako je umjetnički nerv prisutan u svakodnevnom životu u oku i ruci običnog čovjeka.

Vezanost uz Lonju i Kupu, uz vodu i šumu, uz realne zavičajne krajolike, dakle  priroda u svoj svojoj ljepoti i raskoši prikazana kroz mrlju koja vibrira ili kroz ekspresionistički snažan potez pokazuju Šiška kao autora čiji nas predjeli oslikani pastelom opominju i mole da ne zagađujemo prirodu i ne zaboravimo baštinu, a time i svoje korijene. Zidićevski rečeno oni nas brane od vulgarnosti, ružnoće i grubosti.

Autor: Ljiljana Lekanić-Kljaić

Fotografije: ICBB

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here