Autor: Aleksandar Olujić

Potiho, ispod radara, od javnosti nezamijećeno, prošla je vijest kako je prvi puta nafta proizvedena u Hrvatskoj otpravljena na preradu izvan zemlje, u Mađarsku. Vijest koja bi prije koju godinu na noge dizala cijelu zemlju sada praktično ne zanima nikoga. Je li ovo „omen“ koji nagovještava ne samo smrt rafinerijske proizvodnje u Sisku, već i u Hrvatskoj uopće? O tome, Ini, budućnosti Rafinerije Sisak, nereagiranju vlasti, sindikata i političkih stranaka, ali i o aktualnoj političkoj situaciji u zemlji razgovarali smo s Predragom Sekulićem, nekadašnjim čelnikom sindikata Nova solidarnost i koordinatora Stožera za obranu Rafinerije, ali i vijećnika MOST-a NL u Gradskom vijeću Grada Siska.

 

PS-portal: Nafta je otišla u Mađarsku a da nitko nije prstom mrdnuo. Gdje su ostali prosvjedi, barikade, transparenti…?

Sekulić: Žalosno i prežalosno je da su tri kompozicije nafte prevezene u Mađarsku početkom lipnja, a da o tome nitko nije pisao kao katastrofi, jer to po mom mišljenju ustvari i je katastrofa. Taj prijevoz je, naime, potpuno neisplativ, dostatan je za svega nekoliko sati rada destilacije u Mađarskoj, ali su time Mađari pokazali svoju moć, napravili su prvi izvoz u povijesti dok je Vlada s kojom je sve dogovoreno još tu i tako su provjerili eventualni bunt lokalne zajednice i rafineraca.  Pokušao sam još alarmirati pojedine ljude, međutim i u oporbu na državnoj razini se uvukla letargija, ili pak kako vi kažete njih to više ne zanima, ili nikoga to ne zanima.

Svi naši napori, a pri tome ne mislim samo na prosvjede, nisu urodili plodom, odnosno nisu nikoga niti zanimali. Niz otvorenih i okruglih stolova sa najvećim stručnjacima naše branše, niz dokaza i analiza, mišljnja akademika, naftnih stručnjaka najvišeg ranga, nisu došli do odgovornih. Kapital i ono što se dobije ispod stola očito zaglušuje. Naftni stručnjaci Štern, Dekanić, Umičević, akademici iz isto tako naftnog i energetskog sektora Medarac, Billege, Zelić javno su i sa stručne strane svjedočili ono što smo mi brojkama i podacima tvrdili. I nitko ništa. Danas Sisak možda i zadnji put radi i prerađuje hrvatsku naftu, mada nitko to ne može sa sigurnošću tvrditi. U kuloarima se čuju dva scenarija koji potvrđuju opet naše pretpostavke i najave. Krajem ove ili početkom iduće godine otkazi za 125 ili 230 ljudi iz Rafinerije Sisak, ovisno o scenariju koji će usvojiti uprava.

Mađari su vrlo dobro vodili cijelu priču unatrag par godina i na žalost naišli na plodno tlo kod naših mađarona. Oni su odradili veći dio posla, pa tako i oko mene. Presuda na općinskom sudu u Sisku kojom mi se potvrđuje otkaz ugovora o radu u Ini (unatoč oprečnom svjedočenju Ininih svjedoka i unatoč tome što je sud utvrdio da sam iznio istinit podatak), meni jednostavno ne daje za pravo bilo kakvu organizaciju blokade. Zašto? Zato što je na mom primjeru Ina, neokapitalizam i usuđujem se reći korumpirana država, pokazala svoju moć. I ja jednostavno nemam pravo pozvati ljude i dovesti ih u situaciju u kojoj sam se našao ja i moja obitelj. Ne znam koliko bi ljudi došlo, koliko izašlo i stalo na prugu, ali to bi bili ljudi koji razumiju situaciju ili moji prijatelji, oni koji me cijene. Dovesti njih u situaciju ugroze njihovih poslova bi bio sebičan čin od mene.

A raditi od sebe sprdačinu i sam leći na prugu u situaciji kada gubiš posao, kada ti je lokalna zajednica, tvoja Vlada, tvoje institucije okrenule leđa bio bi potez očajnika i daljnji udar na moje zdravlje i obitelj. Pozvati građane, po meni nije bilo smisla.

 

PS-portal: Jeste li kao dugogodišnji borac za opstojnost Rafinerije Sisak, ali i cijele Ine, razočarani tolikom pasivnošću i ravnodušnošću šire zajednice?

Sekulić: Ne mogu ja sada optuživati širu zajednicu. Mogu, ali onu političku. Kada provjereno saznate da su neki politički akteri upetljani u vaš otkaz, naravno da čovjeku tlak naraste na 350. Jer radio sam samo za zajednicu, radio sam iskreno govoreći istinu. Mogu optuživati politiku i biti razočaran u institucije. Ali Bože moj, o čemu ja Vama pričam? Koliko Hrvata danas nije razočarano u ovo što sam napisao. Tek sada me DORH zove na svjedočenje, sada kada su sve bitne odluke donesene. Ali otići ću, mada mi državni odvjetnik ne ulijeva povjerenje po samom razgovoru u kome mi govori o tematici obavijesnog razgovora (totalno lutanje i nerazumijevanje situacije).

 

PS-portal: Objavljeno je kako je u Rafineriji Rijeka u tijeku veliki remont, odnosno kako se radi o više zahvata koji, uz obnovu postojećih postrojenja, obuhvaćaju i 600 milijuna kuna vrijedne investicije, a najveći je izgradnja propan-propilen splitera, što bi Rafineriji nafte Rijeke trebalo omogućiti proizvodnju sirovine za petrokemijsku industriju za proizvođače polimera u Mađarskoj. Riječ je o ukupno 800 milijuna kuna ulaganja u Rijeku. Nije li to znak kako MOL kao većinski vlasnik zaista ozbiljno misli kada priča o modernizaciji Rijeke i zadržavanju proizvodnje u njoj?

Sekulić: Ovaj remont u Rijeci uopće ne garantira ozbiljnost ulaganja niti garantira rad te rafinerije. Možda mogu opstati neki dijelovi, gdje bi iskoristili poluproizvode za maksimiziranje profita Mola. Ali kao zasebna i samostalna rafinerija, nikako. Rijeci nedostaje dubina prerade kako bi minimalizirali proizvodnju teških ulja s niskom cijenom. Da bi to postigli potreban im je proces za obradu teških ostataka, koking postrojenje. U Sisku ono postoji i sada djelomično uzimamo njihove ostatke i prerađujemo ih s našima. Dakle Sisak ima veću dubinu prerade i manje ostatka. Ako se u Rijeci ne izgradi ovo postrojenje, rafinerija će se vrlo brzo svesti na doradu Mola. I dalje nije donesena odluka o ulaganju u rafineriju Rijeka, a bojim se da je već i kasno. Vjerujem kako bi mogli očekivati u skoroj budućnosti neki novi salto iz Ine u režiji Mađara, a upravo zbog ove odluke. Moguće je da će doći do smjene naših članova u Upravi, a čime će sa novim članovima pasti i sve ono o čemu se do sada govorilo ili obećavalo. Tada će neka nova garnitura sasvim odgovorno donijeti odluku kako je ulaganje od 4 mlrd kn sa povratom investicije nakon petogodišnje izgradnje od čak 15 godina i kako nitko u svijetu ne ulaže u nešto što će povrat donijeti kroz 20 god., posebice u ovakvoj industriji kao što je naftna koja u sebi nosi niz nepoznatih rizika u budućnosti. I to je to. Već razgranata mreža uvoza iz Mađarske i Slovačke, pojačati će se kupovinom onoga što nedostaje sa Mediterana. Rijeku možemo zatvoriti. 800 mil kn u ovom biznisu i nije tako mnogo. Pa talijansku rafineriju u Mantovi su modernizirali i odmah nakon toga zatvorili. Upravo to pokušavam godinama pojasniti našoj javnosti i politici, koliko ustvari novaca ovdje leži i kako su ulaganja sigurno isplativa. Sanaderovih 10 mil je kikiriki, oni to namire sa par kompozicija uvoza u RH. Ako je samo toliko uzeo onda je budala.

 

PS-portal: Što se dešava u Rafineriji u Sisku? Bilo je govora o proizvodnji bitumena, ulja, biogoriva, što je s tim?

Sekulić: Trenutno su se pokrenule aktivnosti na revitalizaciji bitumena. Po meni, apsolutno smiješna investicija. Sisak je imao najkvalitetniji bitumen u regiji, i upravo Mađari su ga zatvorili prije otprilike četiri godine. Tražili su naš certifikat, koji su htjeli iskoristiti za svoj loš bitumen, ali jedna naša stručnjakinja nije doozvolilia (respect). Po meni radi se u smirivanju situacije. Velika investicija jer je dobar dio pogona u skroz lošem stanju, a dobit mala kao i broj radnih mjesta.

Od ostalih bajki koje su nam pričali, sve su još na drugom katu kako bi rekao jedan moj prijatelj. NIŠTA!

 

PS-portal: Postoje li podaci o tome koliko Hrvatska uvozi naftnih derivata i prerađevina i koliko zbog toga gubi INA?

Sekulić: Vjerujem da statistika i carina, država sve podatke znaju. Meni nisu poznate točne brojke, ali uvjeren sam kako se radi o ogromnim iznosima. Sve u stvari treba računati duplo. Pad industrijske proizvodnje se uvijek osjetio kroz rafinerijski biznis u RH. Mi nismo proizveli, a tuđu robu smo uvezli. Utjecaj na BDP je ogroman. Ne bih o brojkama kako ne bih pogriješio, ali kompozicije koje dolaze sa poluproizvodima recimo imaju vrijednost od po milion dolara. Uvozi se iz Mađarske, Slovačke, Grčke, Rumunjske, Bugarske (dakle govorim o proizvodima koji su uvezenu u našu, sisačku rafineriju, ne za cijelu RH). Radi se o milijardama i ne bih rekao da gubi samo Ina. Gubi svatko od nas, kroz BDP, kroz nezaposlenost, kroz svaki segment života.

 

PS-portal: Vratio bih se još jednom na pasivnost glede sudbine sisačke Rafinerije i konkretnog slučaja izvoza nafte u Mađarsku. Činjenica je da se političke stranke nisu uopće osvrnule na to, pa čak ni Vaša stranka MOST NL, ako izuzmemo vaš osobni angažman koji se može sagledavati kao reakciju nekoga tko se niz godina bori protiv vjetrenjača. Zašto MOST nije poduzeo neke žešće korake, pružio vama u Sisku veću podršku? Radi se ipak o pitanju od interesa za cijelu zemlju, to je na kraju i pitanje energetske ovisnosti ili neovisnosti zemlje.

Sekulić: Često je MOST pitao što treba i da li da reagiraju? Često nisam želio, zbog moje povezanosti s njima, a predstavljao sam cijelu Rafineriju, kako netko ne bi rekao da skupljam političke bodove za sebe ili njih. Međutim da, istina je da u ovim ključnim vremenima i priči o izvozu i rasprodaji naše nafte, a po meni nacionalne izdaje, nije bilo reakcije niti od MOST-a. Kratko je istupio Panenić u jednom od svojih zadnjih javljanja kao člana MOST-a i to je to. Meni je to žalosno, naravno, i pitam se je li ova hobotnica uhvatila sve politike?

Tužno je da je potpuno u tišini prošla priča oko naše nafte, ali priča je daleko šira po mom mišljenju. Svi šute o koncesijama na vodu koju Ina posjeduje, a ovo je još jedna opasnost za sve nas. Izgubili smo dobar dio energetske neovisnosti i bojim se da će Mol, odnosno Republika Mađarska željeti i više. Vjerujem da će sada nakon dogovora oko LNG terminala, iskazati želju i za ulaskom u vlasničku strukturu Janafa, Plinacroa, pa u konačnici i HEP-a. I na žalost ne mogu na to gledati mirno i šutjeti o tome, ako imalo poznajemo povijest i ako znamo da desnica u Mađarskoj sve jasnije iskazuje želje za oduzetim im područjima Trianonskim ugovorom, a ministar u vladi Republike Mađarske upravo kartu velike Mađarske drži u uredu. Bojim se da gubimo neovisnost, a da je sve prošlo u tišini cjelokupne politike.

 

PS-portal: Ne znam kako ćete shvatiti ovo što ću reći, ali imam osjećaj kako vaši stranački kolege koji sjede u Saboru nisu toliko zdušno se zauzimali za pitanje opstanka Rafinerije Sisak kao za neka druga pitanja. Ispada da smo mi ovdje neko trinaesto prase. Koliko je puta predsjednik vaše stranke, Božo Petrov, bio u Sisku i SMŽ?

Sekulić: Da, moram biti iskren i reći kako se često i mi ovdje u Sisku osjećamo kao trinaesto  prase MOST-a. Božo je bio tri ili četiri puta, međutim ne radi se o tome. Činjenica je da smo u našoj županiji bili iznimno aktivni, osnovali niz organizacija, dobili dosta vijećnika, a da nam to kroz recimo izbore za EU parlament nije priznato. I to treba reći. Dakle, radnici su ok, ali kada treba nekoga nagraditi (mada uopće ne mislim da je to nagrada), tada tišina, opravdanja i izbor nekih drugih, novih osoba. Po pitanju Rafinerije izgleda nije bilo vjere, mada sam imao izuzetnu podršku I Petrova i Grmoje i ostalih iz Sabora. Pitanje je da li su mogli više? Vjerojatno da!

PS-portal: Kad smo već kod stranačkih pitanja, recite mi koliko je stranku pogodio debakl na izborima za EU parlament?

Sekulić: Ovisno kako gleda tko iz stranke. Netko smatra da to nije debakl, netko da je. Ako pitate mene, na državnoj razini svakako je, ali na našoj lokalnoj nije. Zašto to govorim? Iz dva razloga. Prvi je što mi nismo uložili sebe i svoj aktivizam u ove izbore, prvenstveno radi razočaranja naših ljudi u sastav liste i ne stavljanje našeg kandidata makar i na zadnje mjesto. Nisam vjerovao u tu listu i nisam mogao biti aktivan u tom smislu. Netko će reći da se tako ne vodi stranačka politika ili politika uopće, ali ja moram vjerovati u to što radim ili govorim, da bi mogao javno istupati.

Drugi razlog je taj što smo mi na lokalnoj razini jedna pozitivna priča, mahom niz poštenih pojedinaca, pa smo otprilike svi jednako tumačili i izborne liste prije i izborne rezultate poslije. Ostali smo povezani i nas ovaj rezultat nije dotaknuo. Da, razočarani smo, da razmišljanja nam idu u mnogim smjerovima, ali smo međusobno jako povezani.

 

PS-portal: Koliko mi je poznato MOST uopće nije imao svoje reklame u našim lokalnim medijima, ili je to bilo sporadično pa nisam zamijetio. Čija je to bila odluka i mislite li da je to bilo pogrešno?

Sekulić: Nije mi poznato čija je bila ovo odluka, ali da, stoji činjenica da nismo imali prepoznatljivo lice koje bi i stavili na te reklamne objave. Iskreno, računali smo na naše jedno vrijedno i lijepo lice (iz naše županije), ali kako je to izostalo, nismo se trudili oko ovih tema. Predsjednik stranke je bio nositelj, ali je rekao kako neće u Bruxeles. Gđa Sonja Čikotić je bila druga na listi, sa debelim iskustvom u euro projektima, velikim znanjem iz ovog područja, ali na žalost neprepoznatljiva kao individua. Na zadnjem mjestu je bio Miro Bulj, a za ostale mnogi građani nisu ni čuli, pa čak za neke niti mi. To je bila odluka tijela stranke i prije izbora smo u razgovoru sa Grmojom i Petrovom u Sisku upozoravali na to i iznijeli svoje jasno neslaganje s ovakvom listom. Šutke uz poneka odobravanja je završio sastanak, ali se ništa promijenilo nije. Rezultat toga je naša neangažiranost onim žarom i voljom koju smo iskazivali ranije, uključujuću i medije.

PS-portal: Za vašu stranku je Žarko Puhovski rekao da se ponaša kao, parafrazirat ću, ostavljeni ljubavnik ili ljubavnica te da se i u tome treba tražiti razloge neuspjeha. Što Vi kažete na to?

Sekulić: Mogu samo reći da se i meni ponekad čini tako.

 

PS-portal: Činjenica je da se MOST osipa. Ostali ste i bez Panenića koji se mimo volje vodstva stranke kandidira za predsjednika RH. On je samo posljednji u nizu onih koji su otišli odnosno odvojili se od MOST-a. Može li stranka uopće preživjeti toliko osipanje i što to govori o njoj?

Sekulić: G. Panenića iznimno cijenim, kao osobu i kao političara. Nije nikada bio član stranke. Isto tako i g. Pranić. Donijeli su neke odluke, ali su obojica naglašavali kako trebamo promjene i kako je potreban razgovor, a kako i dalje stoje na idejama i putu MOST-a. Međutim, završilo je kako je završilo. Po meni potpuno pogrešno. Pa zar nismo mi MOST nezavisnih lista? Zar nismo mi oni koji šire pluralizam, koji su ideološka pitanja stavili po strani, kojima je bitno jedino da voliš Hrvatsku i želiš raditi za njezinu dobrobit? Smatram da su ovo i dalje takvi ljudi i ja ih se nipošto ne odričem. Događa li se nešto u pozadini što je van naših shvaćanja unutar stranke? Moguće. Smatram da je to krivi put i da se nešto mora mijenjati ukoliko želimo ostati na zacrtanom putu ideje nezavisnih lista. Ujedno, nikako ne želim biti rob stranačkih prepucavanja ili podjela. Vrijeme će ubrzo pokazati kuda idemo.

 

PS-portal: Mnogima nije jasno kakva ste vi u stvari stranka. Od početka se naglašavalo kako MOST ne zanimaju svjetonazorska pitanja te da su ona stvar svakog pojedinca, ali je li to zaista tako? Ima li MOST jasan stav oko pitanja oko kojih se lome koplja u javnosti ili ne? Mislim da mnoge zanima jeste li, na pr., za zabranu pobačaja, pozdrava ZDS, za istospolne brakove, zabranu rada nedjeljom, da budem bezobrazan i brutalan; jeste li za partizane ili ustaše?

Sekulić: Činjenica je da smo mi duboko podijeljeno društvo i Most je trebao biti stranka koja će to nadvladati, premostiti, povezati ljude kojima je dosta ustaša i partizana. Osobno smatram kako postoje mnoga važna, važnija pitanja od ovih koje navodite, ali naravno da imam svoje mišljenje o svakome od njih. Neka od njih su mi bitna, a neka apsolutno nebitna. Ali mogu surađivati sa ljudima koji primarno ne ističu ove podjele. I na tom tragu sam i shvatio MOST i ušao u priču trećeg puta.

MOST je krenuo od priče poštenih pojedinaca, lokalno i proširio se nacionalno. Isto tako je činjenica da građani nisu honorirali kroz glasove neke poštene poteze MOST-ovih ljudi. Međutim, činjenica je kako ljudi žele znati na čemu su. Ne možemo ići na izbore za EU i nekoliko dana prije izbora predsjednik stranke upitan kome će se taboru prikloniti u parlamentu, odgovara kako će se odlučiti nakon izbora ili kako građani to znaju. To naprosto tako ne funkcionira. Ako onda još stavite brojna nepoznata lica ili neka koja su obilježila javne odnose ili politike u smjeru za koji vi tvrdite da vam nije bitan, onda tu nešto ne štima. Po rezultatima izbora se to i vidi. Ja i dalje vjerujem da se može drugačije, a tome je dokaz i naša lokalna organizacija koja okuplja pojedince različitih svjetonazorskih smjerova. Može li se tako na nacionalnoj razini, vidjeti ćemo ubrzo. Znam jedino da na putu podjela ili zaokreta u bilo kojem smjeru, ja neću biti.

 

PS-portal: Da se vratimo malo u Sisak. Vaš, MOST-ov, aranžman sa sisačkom gradonačelnicom, zvali ga mi koalicija, dogovor, suradnja je potpuno svejedno, mnogima se u gradu ne sviđa. Vi ste osobno, a i vaša stranačka kolegica Ivana Krčelić, bili na meti kritika, kako iz redova oporbe tako i građana, pogotovo na forumima. Je li, po Vašem mišljenju, u tome bilo opravdanih kritika ili…?

Sekulić: Svatko tko se okušao u politici, a da nije bio slijepo vođen partijskim pitanjima, svjestan je da je to jako trnovit put. I naš put je takav. Nismo osvojili dovoljno mandata da bismo mogli voditi politiku grada. Ipak, imamo neke poluge i pokušavamo slušati građane i izboriti se za njima ili nama bitne stvari. Često je potrebno niz sastanaka, glasnog razmišljanja, dopisivanja, pa i prepucavanja ako baš hoćete, kako bi učinili neki korak u pozitivnom smjeru. Osobno ne mislim da je forum mjesto gdje se čuje glas naroda. Da, ali nekoliko pojedinaca, ili desetaka ljudi. Činjenica je da se svi poznajemo i da su mnogi tu po partijskom zadatku. Imamo svoj sistem rada i smatram da je dobar. Dakle, o svim pitanjima razgovaramo na sastancima GO i odluke i smjer djelovanja određujemo svi glasanjem o pojedinoj temi. Ne podnosim nametanje mišljenja i autokratsko vođenje stranke ili bilo čega drugoga. Što se središnjice MOST-a tiče mogu reći kako naše lokalne organizacije imaju slobodne ruke, nitko im ne govori u kojem smjeru gdje bi trebali ići. Ovisno od organizacije do organizacije djelujemo i surađujemo sa različitim strankama. To je po meni dobar put i smatram kako često pojedinac kojeg poznaješ ili kojem vjeruješ može biti most za suradnju, nikako ne mislim da je to stranka ili partija.

Nekoliko puta sam se javno izjašnjavao kako mi je žao što nismo u vlasti i na županijskoj razini, jer jedino u suradnji sa vlasti možeš gurati svoje ideje i provoditi ih i realizirati. Netko će reći kako to nije dovoljno, netko će reći kako to nema smisla. Međutim, upravo Sisak je primjer kako se ovakvim balansom može doći do rezultata. Naravno, današnji simpatizeri SDP-a to gledaju drugačije nego oni HDZ-a. Ali vjerujte mi da smo u suradnji sa HDZ da bi sve bilo isto.

Slušamo građane i popijemo bezbroj kava sa njima. Naravno da ne možemo govoriti u javnosti  što smo na koordinacijama promijenili od zacrtanog smjera ili za što smo se izborili. Možemo tek govoriti kada nakon javnog iznošenja stava koalicije na vlasti, mi uspijemo svojim djelovanjem promijeniti put nekoj odluci. Ne promoviramo to na sva zvona ili možda ne dovoljno, ali mi smo izabrali takav put.

Opet, teško je simpatizeru suprotnog tabora priznati da su ovo dvoje ljudi nešto dobro napravili za njih, jer oni su željeli rušenje vlasti kao jedini put. I toga sam svjestan. Priznanje dolazi u osobnom razgovoru, ali ne i javno. Radimo po savjesti i donosimo odluke zajedno sa svim našim članovima i simpatizerima. Jesmo li uvijek u pravu, vjerojatno ne. Ali jedna stvar mora ostati nepromijenjena na mom putu. Moram uvijek moći hodati svojim gradom i gledati ljudima u oči. Političar ne moram biti. Ne moram sjediti u gradskoj upravi, ne živim od toga. Dakle, ne donosimo odluke koje će nama garantirati politički uspjeh, jer se nismo s tim ciljem vodili ulazeći u politiku, niti kolegica Ivana, niti ja.

 

PS-portal: Kuda vodi Vaš put? Namjeravate li ostati u politici i vidite li sebe i dalje u MOST-u?

Sekulić: Teško je reći i odgovoriti na ovo pitanje. Mnogo je čimbenika koji mogu utjecati na moju odluku ostanka u politici. Čekam odluku drugostupanjskog suda o kojoj ovisi moja obitelj i moguć odlazak trbuhom za kruhom. Pitanje je što će se događati na lokalnoj i nacionalnoj sceni. Što se MOST-a tiče, vrlo sam širokih pogleda na život i svijet općenito i bilo kakva ograničenja smatram neprimjerenim, bilo za svakog čovjeka ili kao napad na osobni integritet. Želim razmišljati svojom glavom i kao slobodan čovjek donositi odluke, ali i snositi posljedice istih ili pak ubirati plodove.

Na kraju svega moram ostati čovjek po mojim mjerilima i kao i do sada u svom radu ne isključivati emocije. Sve drugo je manje bitno.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here