možda jednom u Mezopotamiji

Foto:Miroslav Šantek

kroz modri obruč
koraljno nebo
sijeva i žanje pogled
podsjeća na vruću čokoladu
koju odavno nisam pila

tvoji koraci kipe zrakom
ubiru sve ono ispred
ostajem iza tvojih tragova
ljuljam se nalik
na prozirnu životinju izašlu
na stanici u Mezopotamiji

nismo od jučer..nismo djeca
uzalud pričaš..umiruješ moj um
srce tuče kao bat meso
nemam ja zaštitu od praznine

ljeto se probija do tvojih ruku
ugrabit ćeš ga..znam..ne dvojim
samo..mene će malo biti unutra

stanica na kojoj stojim ne postoji
pa ipak..osjećam tu kristalnu svjetlost
što mi pred vrućinom krade dah

da bi spasila tebe od sebe
napisaću pismo na komadu hrastovine
drvo je to iz moga kraja
nosi miris prošlosti u grudima

na kori punoj mahovine pisat će
ljubavi..putuj..čekam te u Mezopotamiji
tamo je moj crveni odraz
na komadu toplog ljetnog stakla

čekam te..i tamo je ljeto..

Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here