‘Ne naginji se kroz prozor’

Autor: Aleksandar Olujić

Njegovo ime je Daniel Pavlić. On je ekološki aktivist, lider kostajničke alternativne scene, fotograf, autor dokumentarnih filmova, osnivač i voditelj filmskih festivala, član žirija na mnogim inozemnim i domaćim filmskim festivalima i još puno toga. On je otac, suprug, sin. On je prijatelj.

Daniel odlazi iz Hrvatske i postaje, kako sam kaže, po drugi put u svom životu izbjeglica.

PS-Portal: Reci mi kad ti je puk’o film?

Daniel: Pa puk’o mi je početkom ove godine. Bio je javni poziv Ministarstva kulture za javne potrebe u kulturi i mi smo kao udruga predložili četiri programa koji se bave mladima i djecom i naše festivale: PRESS film festival, jedini festival koji se bavi svjetskim novinarstvom i koji ima podršku od HND-a, te SEFF koji je priznat u svijetu više nego u Hrvatskoj. Znači imali smo dva festivala, imali smo radionice za djecu, razvoj publike… Imali smo jako puno tih ideja da pokušamo oživjeti Hrv. Kostajnicu barem ono ljudi koliko je ostalo, a sad ih je ostalo zaista jako malo. Postoji neki podatak da ih je bilo tri i pol tisuće, a da ih sad ima 750 recimo, tako da se vidi drastičan pad stanovništva u zadnjih pet-šest godina. Jako puno mojih prijatelja se odselilo. I onda kad dobiješ tako… Baš sam bio ljut jer su nam odbili sva četiri programa. Bar da smo dobili jedan, ali sva četiri programa su nam bila odbijena. I onda sam razgovarao s Hrvojem Zovkom, kaže on: žali se. Pa neću se žaliti. Prošli put sam se žalio kad nam nisu odobrili PRESS film festival. Dobiješ odbijenicu uz obrazloženje da oni podupiru događanja na nekim siromašnim područjima. Onda se pitaš tko je ovdje lud? Pa mi smo siromašno područje. Pounje nema skoro nikakvih manifestacija. Dobiješ neku milostinju, odnosno neke udruge ili izvođači dobiju neko sufinanciranje i onda oni nešto odrade. Ali, to je sve jadno u biti. Nemaš nekih udarnih manifestacija osim Kestenijade, a moje osobno mišljenje je da se ona pretvorila u jedan obični, veliki vašar gdje je bitno koliko će doći ljudi a ne kvaliteta koja će se ponuditi. I onda su mi rekli iz HND-a: žali se, žali se. Pa neću. Dobit ću sulud neki opet odgovor, pa ću morati tražiti neke privatne veze… Sve ti se kod nas u Hrvatskoj zasniva na nekim privatnim vezama. Moraš uvijek nekog lobirati. Meni je već pun kufer lobiranja. E, onda su mi rekli: napiši pismo Predsjednici. Zašto bih napisao pismo predsjednici? Ne može mi ni ona pomoći. Ona je više, tako da kažem, kao figura, ne može ona tu imati utjecaja. Ako joj pošaljem pismo ona će to spustiti na Ministarstvo kulture, oni će na lokalnu zajednicu… Opet ništa nisam postigao, opet sam nigdje. Međutim, navečer sam sjeo i razmislio, aha izborna je godina pa idem ipak napisati. Cijelu noć sam pisao to pismo i poslao sam ga nekolicini mojih dragih prijatelja. U roku 24 sata svi su mi se javili, svi su plakali, svi su rekli: opisao si stanje u Hrvatskoj Kostajnici onako kako stvarno jeste. I ne samo u Kostajnici nago i u svim manjim gradovima. A ja sam u pismu samo tražio od Predsjednice da mi ona kaže ima li uopće više smisla boriti se protiv vjetrenjača ili trebam još jedanput u životu biti prognanik negdje, al’ izvan naše države.

PS-Portal: Zašto si pokrenuo SEFF?

Daniel: SEFF sam pokrenuo jer sam imao viziju da operem onu stigmu koju je Sisak nosio, a to je da je Sisak najzagađeniji grad, ne u regiji već maltene u svijetu. Onda smo ja i nekoliko mojih prijatelja sjeli na bicikle i krenuli po županiji. Htjeli smo fotografijom i nekim kratkim videom pokazati da nije sve industrijska zona, da ima lijepih dijelova Šamarice, Zrinske gore, Moslavačke gore. Međutim SEFF je krenuo dalje. Mi smo svake godine sve više gradova obilazili da bi na kraju prešli preko granice i sada je SEFF jedan od najpoznatijih festivala na svijetu budući da mi jedini koristimo bicikle, idemo od mjesta do mjesta i prikazujemo kratke ekološke filmove koje putem natječaja dobivamo iz cijelog svijeta.

PS-Portal: SEFF nema svoj matični grad?

Daniel: Ne, to je putujući festival. Završnica je doduše uvijek u Kostajnici. Ali nema mjesta u Hrvatskoj koje nismo obišli. Prošle godine smo Liku obilazili. Evo sad dogovaramo i možda budemo još išli u Srb prikazati neke filmove. Ima tamo neki ljetni kamp. I na Velebitu smo bili s izvođačima iz Belgije i Francuske. Prikazivali smo filmove na šatorskom krilu. Onda smo bili u Grabovači, u pećini 65 metara pod zemljom smo prikazivali filmove. Bili smo u Rijeci, Puli, Starigradu, u Dubrovniku smo u kinu Slavica, čini mi se,  na otvorenom prikazivali filmove. Tako da smo zaista s tim festivalom prošli cijelu Hrvatsku, a osim toga prikazivali smo u Berlinu, na Cipru i po Portugalu i Španjolskoj. Ovo je jedini hrvatski festival koji je član Green Film Networka. Sad sam javio članicama da gasim festival i svi su jako razočarani. Predložili su mi da ga zamrznem i da ga nastavim kada se bilo gdje na svijetu steknu bolji uvjeti, jer je najoriginalniji festival.

PS-Portal: SEFF traje već 12 godina. Počeci su sigurno bili teški, ali imao si kakvu takvu podršku?

Daniel: Istina, imao sam podršku. Ali, čekaš kad će izaći natječaj, apliciraš i onda čekaš dugo rezultate. I desi se da rezultati natječaja raznih institucija i agencija koje daju sredstva dođu negdje mjesec dana prije početka festivala. Do zadnjeg trena ne znaš kojim sredstvima ćeš raspolagati, koliko velik ćeš raditi festival. Jer to je kao kad snimaš film, ako imaš novaca snimit ćeš dobar film, ako nemaš moraš se krpati. A ovako kad dobiješ u zadnji tren ne znaš koliko ljudi ćeš pozvati, ni kako ćeš platiti to sve. Kad dobiješ ta sredstva zahvalan si, ali druga ti je reakcija da ideš vidjeti tko je sve dobio i onda vidiš kako neke institucije imaju svoje miljenike i da su ti festivali dobili 20 i 30 puta više od tebe, te da oni imaju besplatne reklame i sponzore a ti dobiješ mrvice i pokušavaš se pokrpat s tim mrvicama. Zatim, ne dobiješ cijeli iznos sredstava koji ti je potreban nego 80 posto. Znači moraš negdje namaknuti još 20 posto, pa onda ako nema druge iz nekog drugog projekta posuditi tih 20 posto, pa moraš opravdati ta sredstva i onda čekaš hoće li odgovorni ljudi iz tih institucija otići na godišnji odmor ili neće, hoće li ti stići prebaciti ta sredstva da bi mogao realizirati projekt. To je zapravo prelijevanje iz šupljeg u prazno. Svih ovih 12 godina koliko organiziram SEFF je bilo tako. Ali uvijek nađeš neku satisfakciju pa ideš dalje. Uložio sam i jako puno novaca iz vlastitog džepa što, sramota je što moram reći, osjeti i moja obitelj. Međutim, zna se dogoditi da, na primjer, ne mogu dobiti račun za neku hranu u Bosni već samo onaj paragon blok s kojim ne možeš pravdati troškove pa na kraju platim iz vlastitog džepa.

PS-Portal: Znači, veliki je problem i to što sredstva ne dobiješ pravovremeno. Tebi bi trebalo da novac sjedne na račun bar par mjeseci ranije?

Daniel: Upravo tako. Ima jedna zaklada, Kultura nova, koja raspiše natječaj u lipnju za slijedeću godinu i 1. prosinca objave rezultate pa ulaziš u novu godinu znajući s koliko novaca raspolažeš, što je super. Ta zaklada je po mom mišljenju jedna od najboljih u Hrvatskoj. Oni podupiru nevladin sektor i kod njih znaš koliko ćeš dobiti, s koliko ćeš novca raspolagati. Ostali od kojih smo mi dobivali sredstva…, sve je to tako. Mjesec dana prije početka nekog projekta dobiješ obavijest jesi li dobio sredstva ili nisi, a onda potežeš neka prijateljstva: dajte molim vas prebacite mi neka sredstva, trebam platiti plakate, trebam platiti smještaj… Mi smo festival koji ima puno gostiju. Ove godine bilo je preko 25 gostiju koji su se smjenjivali i to međunarodnih gostiju. Bilo ih je iz Rumunjske, Srbije, Francuske, Italije, Poljske, Belgije, Nizozemske. To su sve gosti koji su dio našeg festivalskog tima i koji s nama putuju. Bili su tu ugledni gosti, direktori drugih festivala. Ove godine gost je bio direktor festivala u Toulouseu, partnerskog festivala, koji je zaista lijepe riječi rekao o nama na prezentaciji u Zagrebu na Ribnjaku. Publici koja je došla u Centar mladih Ribnjak pokušao je objasniti što jedan mali hrvatski festival na svjetskoj razini.

PS-Portal: Kako to izgleda vani? Kako oni to organiziraju, financijski?

Daniel: Ja kad njima kažem koliki je naš budžet svi se čude. Prošle je godine bio prvi forum svjetskih ekoloških festivala, na koji su došli predstavnici 40-ak festivala i svi su imali pet minuta da predstave svoj festival i ja kad sam rekao da imamo budžet od 6.000 eura svi su rekli ma daj nemoj zafrkavat. Pa koliko traje tvoj festival. Rekoh od tjedan do 10 dana. I nikome nije jasno kako mi s tako malo novca možemo nešto tako „jako“ napraviti.

PS-Portal: Je li problem s financiranjem to što smo mi mala zajednica, nekakva periferija? Je li to možda u Zagrebu drugačije?

Daniel: Znaš što. Ne smijem reći da je to po babi i stricu, al’…

PS-Portal: Da nije možda po tetki?

Daniel: Da, da. Po tetki. Jednostavno moraš nekoga poznavati da bi lobirao. Ali što mi je najsmješnije od svega toga: kad dobiješ novac od sponzora, onda zoveš te sponzore bar da dođu na završnicu. Što misliš, jel’ tko dođe? Ma nitko ne dođe. Pa dajte ljudi, ako ste mi već dali nešto, dođite i vidite što radim, uvjerite se je li to u redu ili nije. Međutim, oni daju sredstva i ti ih moraš opravdati. Možeš pisati bajke i opravdati ta sredstva što je meni malo bez veze. Ako sam već dobio novac od tebe, zovem te kao pokrovitelja dođi mi bar na završetak, na zatvaranje festivala. Ako se netko pojavi to je izuzetak. Jedne godine došla nam je iz Ministarstva kulture pomoćnica ministrice i bila je očarana jer smo imali veliku izložbu Reutersovih Pulitzerom nagrađenih foto reportera na temu migrantska kriza. Bila je oduševljena, rekla je nemojte to gasiti, ovo je super festival. Ja slijedeće godine apliciram prema Ministarstvu kulture za taj festival i dobijem odbijenicu. Nakon toliko godina počinješ sumnjati u sve to, u cijeli taj sistem. Ima velikih, neću ih sad nabrajati da se netko ne uvrijedi jer su to sve moji kolege, prijatelji, ali ima velikih festivala koji naplaćuju ulaznice i imaju velike sponzore. Mi jednostavno nemamo šanse protiv tih velikih festivala. Razvijaš festival i možeš ga napraviti zbilja kvalitetan da bude, dovučeš poznate ljude na njega, ali recimo ja nemam novaca mojim gostima da platim avionsku kartu već ljudi sami sebi plaćaju putne troškove a ja pokrivam hranu i smještaj. I ljudi opet dođu. Dok kod nekih festivala nemaš takvih problema. Pa ja bih doveo Brada Pitta da ga mogu platit ili Roberta Redforda koji se bavi zaštitom okoliša. Ove godine sam dobio pozdrave od svih direktora filmskih festivala.

PS-Portal: Otkuda ideja s biciklima? Zbog besparice ili nečeg drugog.

Daniel: Bicikli su ekološki prihvatljiva prijevozna sredstva. Kad bicikliraš možeš osluškivati prirodu, pomirisati i zaista uživati u njoj i na kraju mi smo festival bez ugljičnog otiska.

PS-Portal: Rekao si da si odlučio otići iz Hrvatske. Zašto nisi pokušao otići u Zagreb ili negdje drugdje u Hrvatskoj, raditi na drugim festivalima ili u filmskoj industriji? Ipak se kod nas nešto dešava.

Daniel: Hrvatska je mala zemlja i ja poznajem cijelu scenu. Ali, kad pogledaš samo jedan Dnevnik imaš jako dobar razlog otići odavde. Ima jako malo pozitivnih vijesti. Stalno neke afere, neke crne kronike. Toliko se izdeprimiraš jer vidiš da tu tvoja djeca nemaju nikakve budućnosti.

PS-Portal: Odlučio si otići u Nizozemsku?

Daniel: Da, planiram slijedeće godine potražiti sreću u Nizozemskoj i imam neku viziju da bi ovo što radim tamo puno bolje „prošlo“ nego ovdje.

PS-Portal: Namjeravaš se znači baviti ovim što radiš u Hrvatskoj?

Daniel: Da, namjeravam se baviti time, ali na kraju krajeva ja ću potražiti bilo kakav posao. Ja se jednostavno trebam odmaknuti od ove sredine. Imam osjećaj da sam pre dugo ovdje i u Hrvatskoj Kostajnici koja je postala jedna jako mala sredina, neću reći da je primitivna ali nije spremna na neke stvari. Dovedeš vrhunske ljude, vrhunske umjetnike, vrhunske izvođače i nemaš nikakvu podršku od lokalne vlasti. Čak ne tražim financijsku, ali nekad je bilo da je netko morao doći po službenoj dužnosti. Kad sam bio ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta u Hrv. Kostajnici ja sam volio ili ne volio odlazio na kulturna zbivanja po službenoj dužnosti i pratio manifestacije. Ovdje je problem što nemaš lokalne podrške, ti intelektualci koji bi trebali posjećivati takva događanja ti ne dođu. Onda kloneš duhom. A Zagreb? Na kraju ćemo svi preći u Zagreb, ali nije baš ni u Zagrebu nešto. Gledaš Hrvatsku Kostajnicu, a onda Sisak koji je malo veća Hrvatska Kostajnica, a Zagreb je vjerojatno još veća Hrvatska Kostajnica. Ma mi se svi poznajemo i sad da se ja idem nekom petljati u posao to mi je bez veze. Radije ću otići, a i radi djece. Imam dvoje male djece, žena mi je nezaposlena i ne vidim ovdje budućnost. Ovdje ne možeš dobiti neki posao, a uvjerio sam se kako se preko noći ljudi zapošljavaju. Niti se raspiše natječaj, samo preko noći čuješ tko je gdje na kojim radnim mjestima, ljudi bez kompetencija i stručnosti. To je postalo ono… Svi govore bit će bolje, bit će bolje. Ma vraga će bit bolje.

PS-Portal: Moram reći da smo mi bili na Kostajničkim pjesničkim susretima „Milivoj Cvetnić“ i to su jako lijepo organizirana događanja. To je znači izuzetak?

Daniel: Pa je. Izuzetak je. Ja sam bio nešto na samom početku tu, ali te susrete troje ljudi vuče: Stela, Marija i… Ali, što sam htio reći, tu se uključuje Gradska knjižnica koja to mora podržati po službenoj dužnosti. Zašto nitko iz knjižnice ne dođe na neku manifestaciju koju mi radimo. Radimo dva svjetska festivala, međunarodna.

PS-Portal: Pa dobro što će biti ako svi odemo?

Daniel: Tko zadnji neka ugasi svjetlo.

PS-Portal: Ne bojiš li se da je svjetlo već davno ugašeno?

Daniel: Pa možda i je ugašeno. Možda mi stojimo uz neku lampu ili smo zaspali. Ali, imaš neku kreativnost, neki poriv da nešto radiš. Na kraju krajeva ja sve ovo što radim, radim volonterski. Ali više se umoriš. Vidiš da to nije to. Nemaš publiku ni financijsku pomoć od lokalne zajednice, koju smo prestali uopće i tražiti jer znamo da nema, ali na primjer Kostajnički pjesnički susreti su dobili financijsku potporu od grada, a isto su udruga kao i mi. I mi smo registrirani kao udruga u Kostajnici i nikada nismo dobili nikakav dopis da nam se od lokalne vlasti ponudi neka financijska potpora. A što se tiče moralne potpore koja se pruža svojom nazočnošću toga apsolutno nema.

PS-Portal: Znači, nedostatak moralne potpore je u principu još gora stvar?

Daniel: Gore je jer degradira tvoj rad. Onda se zapitaš: što dalje? Ima li to sve smisla? Ja sam doslovno Don Quijote u Hrvatskoj Kostajnici i glupo mi je više jurišati na vjetrenjače.

PS-Portal: Nekako mi se čini da si Don Quijote i u Sisku?

Daniel: Dobro, u Sisku ima neke publike. Malo je nezahvalno da ja pričam o Sisku jer nisam Siščanin mada već 15 godina radim tu u Domu kulture. Ali kad vidiš da je došlo do neke stagnacije i postaneš svjestan da ne možeš dalje napredovati a i plaća ti je zadnjih par godina ista. Bakćeš se nekim glupostima, recimo hoće li ti skinuti repertoar radi neke druge manifestacije. Tu mi se dogodilo da je meni i Crtaliću ukraden jedan festival?

PS-Portal: Koji?

Daniel: Trebao se zvati SKy Film Fest. Pod otvorenim nebom, s naznakom SK – Siska. Međutim nije imao podršku (ne znam zbog kojeg razloga)  i nas su otpilili. Zatim ga je bez našeg odobrenja uzeo jedan mladić koji nam je i prije znao uzeti filmove s filmskih radionica koje smo imali u organizaciji udruge Artizana iz Zagreba, pa bi filmove slao na festivale i sebe potpisivao kao redatelja. Tako nam je uzeo i festival pa ga pripisao sebi, promijenivši samo naziv festivala, koji opet podsjeća na onaj naš originalni. Koncept je ostao isti. On je izašao s time kako se konačno u Sisku radi jedan filmski festival čime se degradira Fibula koju radimo godinama i na kojoj su nam bili gosti Pero Kvesić, Krelja, Nenad Puhovski, vrhunski dokumentaristi. Jednim agresivnim nastupom negira se 15 godina rada drugog festivala. Nije mi razumljiv takav stav ljudi koji ni ne dođu na manifestacije, pa evo neće ni večeras doći na ljetno kino na kojemu prikazujemo festivalske filmove. Gdje su  sad oni? To mogu otvoreno reći jer smo Crtalić i ja radili taj festival s idejom da bi on bio dio festivala Željezare, da napravimo nešto poput Motovuna. Tada sam bio u Kino klubu Sisak, inače sam jedan od njegovih osnivača i dopredsjednik Kluba, iz kojega su nas doslovno izgurali. Još uvijek vjerujem da na kraju sve ispliva na vidjelo, a takvi lažnjaci pokažu svoje pravo lice. O kvalitetama neću ni govoriti. Postoje stvari koje se ne mogu kupiti ni velikim financijskim potporama.

PS-Portal: Kada ti odeš ugasit će se dva, tri festivala?

Daniel: Ne znam. Ja ću potražiti sreću drugdje jer ne vidim više smisla. Klonuo sam, nemam želje to dalje nastaviti. Ja bih radije išao sad okopavati tulipane. Mozak na pašu i ne razmišljaš, a ovdje je stalno neka borba, stalno si u nekom grču. Previše sam emocionalan i previše si uzimam srcu. A na kraju imam i problema sa zdravljem. Znaš, toliko ulažeš ljubavi i truda u to i na kraju ti se na sve poseru. Izgleda da je kod nas bitno samo odijelo i stav: evo ja imam potporu od toga i toga, evo došao sam tu i tu. Danas festivali niču kao gljive poslije kiše. Gradonačelnik Hrvatske Kostajnice ne dođe na festival u Hrvatsku Kostajnicu a ode u Koprivnicu ili tko zna gdje, jer je tamo festival posvećen Gordanu Ledereru. Pa naš je cijeli PRESS film festival posvećen Ledereru i ruskim novinarima. To bi Grad trebao njegovati i držati kao kap vode na dlanu, a nama se nitko živ od predstavnika Grada ne pojavi.

Daniel i gradonačelnik Zazagoze Pedro Santisteve na Ecozine Film Festivalu u Zaragozi

PS-Portal: Kako su to mediji popratili?

Daniel: Mediji su dosta dobro izvještavali. Bosanska televizija je izvještavala, federalna i iz Unsko-sanskog kantona, bili smo u Dobro jutro Hrvatska, PS-portal naravno, ali i drugi portali su objavljivali, HAVC i HND nas prate. Kad je bila Fibula imali smo festivalske kronike na HRT-u. Tako da možemo reći da nas prate.

PS-Portal: Čini li ti se da je kod nas kultura jako zanimljiva samo ako je elitistička?

Daniel: Ma to stoji, ali moraš uvjeriti ljude da to nije samo za elite. Kultura je nešto za svaku osobu, a osim toga kultura je ambasador jedne zemlje. Ja sam nekoliko puta predstavljao Hrvatsku u Europi i svijetu s festivalom. Bio sam i više puta član žirija, nedavno sam došao iz Španjolske gdje sam bio član žirija u Zaragozi i gdje sam držao predavanja. Zajedno s kolegama iz Francuske i Španjolske imali smo tribine o energetskoj tranziciji u svijetu gdje sam predstavljao Hrvatsku. Bio sam u Pamploni, Madridu i Zaragozi gdje sam predstavljao Hrvatsku. Jedino što sam zbog toga morao uzeti godišnji odmor.

PS-Portal: Bez obzira što radiš u kulturi i predstavljaš Hrvatsku na kulturnim događanjima u inozemstvu?

Daniel: Ma bez obzira na to. Ljudima bi trebalo objasniti što to znači za kulturu i državu. Evo dobio sam poziv da budem član žirija Barents Ecology Film Festivala u Republici Kareliji, to je republika u Ruskoj federaciji blizu Finske, ali ne mogu ići jer nemam niti novaca niti slobodnih dana. Ovo što imam godišnjeg želim provesti s obitelji jer ne želim zanemarivati obitelj. Ali krajem desetog mjeseca ću ići na Dubrovački dječji filmski festival (DUFF) gdje sam član žirija. Trebao sam ići i u Crnu Goru na Žabljak ali moram raditi. Problem je što ti našim ljudima moraš objasniti što to znači za Hrvatsku…

PS-Portal: …što to znači za Sisak, što to znači za Kostajnicu. S tobom uvijek putuju i Sisak i Kostajnica, zar ne?

Daniel: Pa da. Ja znam otići u Turističku zajednicu pa ponesem brošura da njima tamo pokažem Unu, Kupu i promoviram kraj iz kojeg dolazim. Pokazujem im tako da nije Hrvatska samo ona turistička, Jadran, već da postoji i kontinentalna Hrvatska koja nudi puno lijepog.

PS-Portal: A što će biti s pokretom protiv odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori?

Daniel: Ja sam odustao od aktivizma. Na Dan planete zemlje, 22. travnja, u Sarajevu je bila velika konferencija, ali nisam mogao na nju ići jer je bio radni dan pa sam im poslao poruku da sam prestao biti aktivist jer sam ispucao sve živo. Sakupljao sam potpise, pisao peticije, bio sam kod predsjednika Mesića i dva puta s njegovim savjetnicima razgovarao o Trgovskoj gori i stekao sam mišljenje kako i oni misle da smo mi u pravu, jer se ne može dogoditi da se ne poštuje Aarhuška konvencija i da se ne poštuje Espoo konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica. Na kraju sam pisao dopis Ministarstvu državne imovine gdje sam tražio da nama kao udruzi daju tu bivšu vojarnu na korištenje za ekološke kampove, proizvodnju zdrave hrane, razvijanje turizma, po uzoru na mnoge razvijene zemlje koje svoje bivše vojarne daju nevladinim udrugama. Ja od Ministarstva nisam čak ni odgovor dobio. I onda sam shvatio da sam sve svoje adute kao aktivist ispucao. Ne želim biti grub, jer što preostaje nakon aktivizma? Moraš biti terorist da bi nešto postigao? Ja to ne želim, nisam takav tip niti ću ikada biti. Bio sam sam u tome 20 godina, neki ljudi su se pridruživali pa otpadali, neki su sebi izvukli političke bodove i plasirali se u političkom svijetu. Ja nisam takav tip i ostao sam do kraja aktivist, ali izgleda da tu više nema mjesta za aktivizam.

PS-Portal: Znači Pounje umire?

Daniel: Umiru definitivno. Kad navečer prođeš autom i vidiš koliko ima neosvijetljenih kuća onda ti je jasno koliko je ovdje stanovnika, ali realno a nije kako se ljudima predstavlja da je sve divno i bajno. Ja pokušavam neku revitalizaciju, pokušavam društveno i kulturno biti koristan, volontiram. Na kraju moji su preci iz Hrvatske Kostajnice. Jedan mi je pradjed bio gradonačelnik Kostajnice, djed mi je iz Bosanske Kostajnice bio direktor biblioteke, ja ovdje imam korijenje. Htio sam dati doprinos svom kraju u koji sam se vratio poslije Oluje.

PS-Portal: Što bi se trebalo dogoditi da promijeniš mišljenje?

Daniel: Ništa. Definitivno. Znaš kad moraš u sebi nešto presjeći. E, ja sam presjekao. Posložio sam sebi u glavi cilj radi moje djece. Evo primjera: ugrize te pas i moraš čekati dva i pol sata da hitnu pomoć. Nisu oni krivi, oni pokrivaju krug 50 km i negdje su otišli na intervenciju. Taj medicinski tim mora izabrati koji je slučaj prioritetan. Tako je sustav posložen. Nedavno je ministar rekao da dobivaju od županije subvenciju od 5.000 kuna. Mene su odmah liječnici zvali i rekli da to nije istina. Ja više ne vjerujem političarima. Mislio sam da će u Hrvatskoj Kostajnici biti bolje s izborom novog gradonačelnika ali razočarao sam se.

PS-Portal: Ali razlog tvog razočarenja nije samo jedan?

Daniel: Ima puno toga. Najviše mi je radi djece. Ne daj Bože da je moju Daliju tu noć ugrizao taj pas. Ja bih odmah sjeo u auto i jurio za Sisak. Kvaliteta života je loša. To je za umirovljenike koji imaju svoju mirovinu i koji ne ovise o poslu, ali za djecu… Evo sada su nam stavili barijere na obali Une. Sad kad je pogledaš vidiš bijeli zid. Takve barijere nismo imali ni kad je bio rat. To je za zaštitu od poplave, ali pitanje je da li je to trajno rješenje ili nije. Ljudi se žale, mještani kojima su obranjene kuće, da im smrdi međutim nitko neće javno to reći. Svi se boje da će imati nekih problema. Kakvih problema? Zar ne možeš imati svoje mišljenje? Ljudi se svega boje, boje se svoje sjene. Kao, bit će im egzistencija ugrožena, a već je ugrožena. Ne možeš više ništa izgubiti jer nisi ništa ni dobio.

 

Doviđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja,
obećava i sastanak, zar ne?

(S. Jesenjin)

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here