Autor:Miroslav Šantek

Rock je način života mnogih ljudi. Mnogi su se bespovratno zaljubili u tu vrstu glazbe, ona im pruža zadovoljstvo slušanja omiljenih bendova, na neke utječe toliko i da pokušaju naučiti svirati rock i skladati svoje autorske pjesme, ali kad sretnete osobe koji doista žive od tog rocka, ljude koji cijeli život obilaze zadimljene barove s gitarom u ruci i koji za šaku eura ili kuna sviraju i pjevaju satima bez stalnog zaposlenja i sigurnog novca koje takav način života pruža, na ljude koji sa svirkom zarađeno malo novca  žive od danas do sutra, ali im nikad neće pasti na pamet da ostave taj “posao” i počnu radit nešto drugo i puno isplativije i da se “smire” – onda znate da pred sobom vidite prave rockere. Nema ih puno u našem okruženju,ali u Petrinji živi jedan “takav”. On se zove Dragan Prošić – Proja. Čovjek s gitarom. Ovo je priča o njemu.

ELVIS PRESLEY, ROCKABILLY, BLUE SHOES, CRNA METALURGIJA, TAMARA I RADIO EMISIJA

Petrinja krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća bila je idealno, ugodno, poželjno i vrlo urbano mjesto za život. Jaka privreda, poljoprivreda, mesni gigant, Zlatni lampaš, socijalizam koji je žestoko koketirao sa kapitalizmom, zlatne osamdesete, utopija, vrlo sretno i bogato vrijeme. Grad ima urbani štih, jaka je alternativna, rock i dark scena, tulumi su česti i nezaboravni. Nabavlja se i sluša sva recentna glazba koja se puštala i po američkim i europskim underground klubovima. Grad ima novi hotel, nogometnog drugoligaša, sjaji u čistoći i blista, više disco klubova, omladinski klub, vrhunska gastronomska mjesta, devedeset postotna većina mladih nemam pojma o politici. Ne zna tko je predsjednik Jugoslavije, ne zanima ih. Nema pojma ni tko je predsjednik vlade, a kamoli neki niži političar. Redaju se koncerti, država se sve više primiče i otvara zapadu, gostuju velike rock zvijezde u obližnjem Zagrebu: Dire Straits, Iron Maiden, Motorhead… a domaća Rockabilly scena je eksplodirala i udarni val te eksplozije je pogodio i mladog Petrinjca Dragana Prošića Proju koji se nepovratno zaljubljuje u rock glazbu. Odlazi do Trsta, kupuje kožnu jaknu, plave cipele i uređuje frizuru kao momci iz tada popularnih bendova Greaseballs ili Fantomi, a postaje očaran žestokim zvukom lokalnog benda Crna metalurgija od kojih upija svaki ton. Pjevačica benda Edit strastno pjeva u mikrofon pjesmu T.N.T od benda AC/DC, Fender gitara reži i razara – nazad se više nije moglo.Magija je stvorena. Počinje učiti svirati gitaru. Akord, dva, tri, solaža… Evis Presley je kralj. Jedan i jedini. On čuči uvijek negdje u nekom kutu. Mrtav je a živ je. Leti kroz petrinjsku noć. Pojavljuje se Tamara. Tada Vučić. Mlada novinarka koja je radila na Radio Petrinji. Zove ga da zajedno uređuju rock emisiju. I bili su slušani. A i ta ploča je bila tamo. Netaknuti, vjerojatno nikad postavljen na gramofon vinil “Million Dollar Quartet” – jam session na kojem su sudjelovali Elvis Presley, Jerry Lee Lewis, Carl Perkins, and Johnny Cash. Ljudi koji su duboko ušli u njegov život.

BON SCOTT, BEOGRAD, BEČ, JOHNNY CASH

Početkom devedesetih nastaje rat. Petrinju napuštaju ljudi, Petrinja je u ratu, okupirana, daleko od one Petrinje osamdesetih, daleko od rocka. I Proja odlazi iz nje. U milijunski Beograd gdje počinje novo poglavlje njegovog života. Jedan bend je izgubio pjevača a htjeli su napraviti Tribute to AC/DC , a kako je Proja obožavao tog čovjeka i bend, a mogao je to i otpjevati upao je u bend i po prvi puta stao na stage. Poslije prelazi u bend Rebel u kojem je bio oko pet godina, a na kraju se skrasio s momcima koji su se nazvali Fuzzbox i koji dan danas postoji i svira hard rock covere. Tada kreće i sa solo koncertima uz akustičnu gitaru od bara do bara, a svirka ga odvodi čak do Beča i tamošnjih klubova i kafića. Bezbrojne svirke su iza njega, kilometri puta i Johnny Cash na njegovom repertoaru. Ali od samog početka, od same rane mladosti prati ga bolest kojoj se uspješno odupirao i koju je uvijek pobjeđivao. Rock ga je držao na životu, ali u zadnje vrijeme bolest je bila jača i trenutno ga privremeno onesposobila. Ali samo privremeno.

POVRATAK U PETRINJU, FENDER TELECASTER I PRVI KONCERT U RODNOM GRADU

Proja se ove godine ponovno vratio u Petrinju. U svoj rodni grad i nama, njegovim prijateljima. Ali ni oni petstotinjak kilometra daleko ga nisu napustili i zaboravili. Organizirali su humanitarnu svirku za njega i skupili neku lovu. Dofurali je u Petrinju i dofurali suze u njegove oči. Stvari nisu bile dobre, ali Proja je sve preživio. Čovjek ima nevjerojatnu volju i snagu za životom. Zdravstveno stanje mu se stabiliziralo i ide prema boljem. Iz dana u dan. I mi svi vjerujemo da će ponovno biti onaj stari Proja. Još i bolji. Sada dane provodi u svojoj kući pored Hitne pomoći. Tamo gdje Petrinjčica noću žubori, a noćni putnici putuju za Zagreb. Pravi sam Fender Telecaster gitaru. Ona mu se sviđa. Želi svirati na njoj. A pojavila se i svirka. Sutra na Kupi, na bini šumice pored Jagićevog kioska uz petrinjsko – sisačku grupu Krater, nastupit će sa solo koncertom i Proja. I to prvi put u rodnom gradu.

Sjedili smo na terasi kafića pored parka. Ljeto nas je grijalo, kamioni su prolazili, također i zgodne Petrinjke, pili smo kavicu, popušili koju pljugu, a ja sam ga na kraju pitao hoće li rock ikad umrijeti.

Dok sam ja živ – neće. Kaže tako taj Dragan Prošić – Proja. Čovjek s gitarom.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here