U gostima kod Strige

Autor:Miroslav Šantek

Pogled sa četvrtog kata zgrade koja se proteže između Prve i Druge sisačke ulice je ljetno uobičajen i svakodnevan. Tek ponekad boje od umirućeg sunca promijene sjaj. Dolje ispod prozora prolaze ljudi, žure nekud u ljetnu noć koja se počinje hvatati po rubovima grada. Na ljuljačkama dječjeg igrališta neki novi klinci se zabavljaju u svom netaknutom i pozitivnom svijetu dok njihove majke sjede na klupama ili na terasi obližnjeg kafića i budnog oka prate svaki njihov korak. Tu je i pečenjara iz koje se skoro može osjetiti miris hamburgera i sendviča, a more krovova se razvuklo prema sjeveru. Tamo u daljinu. Život još uvijek kola ovim starim gradom.

Zdravko Strižić Strigo ne može zamisliti niti jedan dan svog života, a da se ne nađe u svojoj maloj galeriji okružen umjetničkim djelima.

Ovaj pogled svakog predvečerja se ukaže ispred očiju uglednog sisačkog novinara Zdravka Strižića – Strige za kojeg ne treba trošiti puno riječi. Svi jako dobro znaju o kakvoj se osobi u svijetu lokalnog novinarstva radi, a njegov poziv na piće poslije jednog događaja bio je okidač za nastanak ove priče. Naime, nismo mogli ni prepostaviti kakav ćemo prizor ugledati kad uđemo u Strigin stan. Ušli smo u pravu malu galeriju umjetničkih slika, vrlo vrijednu zbirku koja broji čak 200 sika sisačkih ili slikara iz naše županije koje je Strigo poznavao, a on sam ovu zbirku zbog te činjenice naziva domoljubnom. Strigo jednostavno nije mogao gledati gole zidove stana i kroz dugi niz godina svoju mladenačku ljubav prema slikarstvu je okrunio skupljanjem umjetničkih djela koje njemu jako puno znače i bez kojih ne može zamisliti niti jedan dan svog života. Svaka slika priča jednu priču, svaka priča je jedinstvena.

Sve sobe, svi zidovi Striginog stana su prepuni umjetničkih djela. Jednu čak ima i ispred ulaznih vrata.

Moji kolege s PS portala:glavni urednik dr. Strižak i kolumnista Aco Olujić su također ostali iznenađeni viđenim, a pošto su i oni sami ljubitelji i poznavatelji ove vrste umjetnosti priča je krenula u smjeru koji nikad ne bi prestao. Uz dobru rakijicu dečki su se raspričali s takvim žarom kakav imaju samo zaljubljenici u nešto. A oko nas su se izmiješale boje na platnima: Striegl, Antolčić, Glavnik, Žlić, Šiško, Penavec, Murtić, Tomas, Makanec…. umjetička djela su tog predvečerja gledala nas. Pričao nam Strigo  o mnogim doživljajima dok je nabavljao slike i razgovarao s umjetnicima, a vrijeme je jednostavno teklo i teklo.

U razgovoru smo se dodirnuli i njegovog sina Luke koji je jedan od rijetkih mladih hrvatskih mozgova završio na Googleu. Već neko vrijeme ovaj mladić radi u toj svjetski poznatoj kompaniji, a tko je on i kako je tamo završio prije nekog vremena je na PS portalu Aleksandar Olujić napravio s njim intervju kojeg možete pročitati ovdje:

Luka Strižić na putu za Zürich

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here