Bio jednom jedan Manojlo

Autor:Miroslav Šantek

Postojala su vremena kad su ljudi zaslužnim građanima podizali spomenike. Povijesni zapisi nam kazuju da je tako bio jedan pukovnik Banske vojske po imenu Manojlo Maravić koji je ostao zapamćen po tome da je u Sisku zaslužan za izgradnju ceste na desnoj obali Kupe, uređenje kupske obale i izgradnju prilaznih stuba u svako skladište, a podignuli su ga trgovci Vojnog Siska na Žitnom trgu u Sisku 1863. godine. Preko 150 godina taj kameni spomenik je živ, a mijenjao je razne lokacije, sve dok ga prije desetak godina ekipa iz iz Hrvatskog restauratorskog zavoda nije u potpunosti proljepšala i onbovila ,a trajno je postavljen na Obali Ruđera Boškovića (pored Starog mosta). Osobno, često se parkiram u njegovoj blizini i prođem pješke pored njega. Meni se ovaj komad kamena jako sviđa. Podsjeća me na Banov kamen u Župiću – također, vrlo osamljeno mjesto na koje rijetko dolaze znatiželjnici. Zastanem na trenutak, uvijek iznova pročitam uklesane riječi, a on me uvijek asocira na neku dobru psihodeličnu glazbu koja nekako paše uz njegovu pojavu – na Pink Floyd i slične bendove. Oko Manojla je livada koja doista zna svojom visokom travom prikriti puteve k njemu, a veliko drvo u njegovoj neposrednoj blizini ga u potpunosti zaklanja i skriva od pogleda putnika s glavne ceste. Doista bi se možda moglo na tom uređenju malo više poraditi.

Spomenik Manojla Maravića od pogleda vozača i pješaka s glavne ulice u neposrednoj blizini skriva krošnja drveta.

Početkom ovog ljeta, na samom toplom kamenu spomenika, jedan posjetitelj, onako, dobro uhranjen, pospan, lijen i lijep, s velikim repom i brkovima je potpuno opušteno i mirno dremuckao u podnožju spomenika. Prava, zdrava, sisačka mačketina se opustila i uživa u životu. I spremno mi je pozirala.

Spomenik je povremeno dosta skriven od raznog raslinja.

A onda, nedavno, na sisačkom forumu, internetskom mjestu s preko deset tisuća članova, jedan od njih je poveo raspravu da je baš tu, kod Manojla iz ove priče, na mjestu  gdje je nikla ta visoka trava obznanio svijetu da je vidio nešto slično čaglju. Rasprava je otišla u smjeru prema posjeti ovih i sličnih životinja gradskim kvartovima. A ti čagljevi i lisice iz digitalnih iskaza Siščana su poslužili kao savršeni temelj za priču o ovoj mačketini koja uživa. Baš ju briga i za čagljeve i lisice. Pink Flod nije nikada čula. Za Manojla Maravića još manje. A onda se dignula i skoknula kući u obližnje dvorište.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here